28. septembar se obilježava kao Dan Udruženja ilmijje, strukovnog udruženja koje okuplja imame, hatibe, muallime i druge članove udruženja. Na ovaj dan je 1912. godine održana Konstituirajuća Skupština Udruženja ilmije. Cilj osnivanja bio je okupiti u jedno udruženje svu ulemu i doprinijeti jačanju i razvijanju vjerskoga života, pomaganju potrebnih, izdavanju knjiga i časopisa i dr.
Prvi predsjednik Glavnog odbora Udruženja ilmije bio je Mehmed Džemaludin ef. Čaušević koji će kasnije postati reisu-l-ulema Islamske zajednice. Dan Udruženja ilmije obilježava se različitim sadržajima prigodnim za tu priliku.
Udruženje ilmijje Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini je udruženje koje okuplja, imame, muallime, muderrise i druge zaposlene u Islamskoj zajednici. Djelatnost Udruženja je permanentna edukacija članstva, izdavačka i socijalna aktivnost. Redovno izdaje časopis za odgoj i obrazovanje Novi MUALLIM.
Udruženje je organizirano u svim mjestima BiH. Sjedište Udruženja je u Sarajevu.
U nastavku donosimo odlomak iz Monografije „100 godina Udruženja ilmijje“.
Udruženje bosansko-hercegovačke uleme održalo je konstituirajuću skupštinu za 28. septembar 1912. godine na kojoj je izabran Glavni odbor u slijedećem sastavu: H. Mehmed Džemaludin ef. Čaušević, predsjednik; Salim ef. Muftić, podpredsjednik; Muhamed Seid ef. Serdarević, sekretar; Tajib ef. Saračević, blagajnik; Muhamed ef. Tufo, knjižničar; Sakib ef. Korkut, zamjenik sekretara; Ibrahim ef. Sarić, zamjenik blagajnika; i članovi Odbora bez funkcije Salih ef. Svrzo, Ahmed ef. Burek i Mehmed ef. Polić.
Društvenim pravilima i skupštinskim zaključcima Udruženje je sebi stavilo u zadatak, da udruži i ujedini svu ilmijju u Bosni i Hercegovini, da radi na širenju dobre i zdrave prosvjete, a naročito vjerske; na učvršćivanju islamskih vjerskih osjećaja i poticanju muslimana na vršenje vjerskih dužnosti; na suzbijanju protuislamskih ideja i običaja, na iskorjenjivanju zlih i štetnih navika, te da se muslimanskom podmlatku daje valjan odgoj. Nakon iskazane brige za opće muslimanske interese, Udruženje se obvezalo da će štititi staleške interese i ugled ilmijje, brinuti o siročadi i udovicama svojih članova, koji su siromašni i bez mirovine, a potom da će naročito nastojati za tim, da se položaj i materijalno stanje mualima, vjeroučitelja, imama i muderrisa poboljša. Iako se Udruženje bosansko-hercegovačke ilmijje ogradilo od svakog političkog i stranačkog uticaja, nije krilo da će „podupirati one misli i poduzeća, koja su korisna za ehli islam u Bosni i Hercegovini, pa poticala ona odakle bilo“.
Dan nakon što je inauguriran reisu-l-ulema Mehmed Džemaluddin Čaušević, 27. marta 1914. godine zvanično je obavljeno ujedinjenje Udruženja bosansko-hercegovačke ilmijje i Muslimanskog muallimskog i imamskog društva za Bosnu i Hercegovinu, osnovanog 1909. godine. Inače, pred kraj prve decenije XX stoljeća, na poticaj hadži Mehmeda Džemaludina ef. Čauševića pokrenuta je ideja o okupljanju imama i mualima u društvo putem kojeg bi se borili za svoj bolji materijalni položaj i povoljniji status kao službenika Islamske vjerske zajednice. Nakon konstituirajuće skupštine 11.09.1909. Muslimanskog muallimskog i imamskog društva za Bosnu i Hercegovinu izabrani su Glavni i Nadzorni odbor. Za prvog predsjednika Glavnog odbora izabran je Murat Hulusi ef. Hajrović, a na čelo Nadzornog odbora došao je hfz. Mehmed Ali ef. Dukatar.
Glavnom odboru je data mogućnost da pokrene jedan stručni list za mualime, vjeroučitelje narodnih osnovnih škola i imame, koji bi zastupao njihove interese. Na prvoj redovnoj godišnjoj skupštini održanoj 4. VIII 1910. zaključilo, da se pokrene društveno glasilo pod imenom „Muallim“ i za urednika postavljen Muhamed Seid Serdarević. Udruženje je koristilo svaku priliku da ukaže na jadno materijalno stanje imama i mualima. Nadležnim vjerskim i državnim vlastima slalo je predstavke u kojima je tražilo poboljšanje materijalnog položaja imama i mualima, da se bez opravdanog razloga ne premještaju iz mjesta u mjesto, da se svršenici Darul-muallimina postavljaju u reformirane mektebe i da se muftijski tajnici postavljaju iz reda mualima. O ovim pitanjima mualimi su redovno raspravljali na godišnjim skupštinama Udruženja i kroz svoje glasilo. Muslimansko muallimsko i imamsko društvo za Bosnu i Hercegovinu diglo je svoj glas protiv novog talasa iseljavanja Bošnjaka u Tursku 1910. godine. Glavni odbor je apelirao na sve mualime i imame članove društva da svom snagom porade na suzbijanju pojave iseljavanja „vazi-nasihatom u džamijama, zatim lijepim govorom u kiraethanama i drugim muslimanskim društvima, te inim mjestima, gdje se muslimani sastaju i okupljaju.“
Na četvrtoj redovnoj godišnjoj skupštini Muslimanskog muallimskog i imamskog društva za Bosnu i Hercegovinu, održanoj 8. IX 1913. godine, raspravljalo se i o daljoj sudbini društva. Novoizabranom Glavnom odboru stavljeno je u zadatak da stupi u pregovore sa Organizacijom ilmijje Bosne i Hercegovine, osnovane 1912. o fuziji ova dva društva. Nakon dogovora dotadašnji članovi Muslimanskog muallimskog i imamskog društva za Bosnu i Hercegovinu nastavili su djelovati u Organizaciji ilmijje Bosne i Hercegovine.
Nakon ujedinjenja pokrenut je novi list pod imenom „Jeni misbah“ kao organ Udruženja bosansko-hercegovačke ilmije, ali je bio kratkoga vijeka. Zbog izbijanja Prvog svjetskog rata izašlo je samo 19 brojeva ovoga lista. Kao poseban dodatak „Jeni misbahu“ u nastavcima su izlazile dvije knjižice: Hamdije Mulića „Za reformu naše nastave“ i Muhameda Tevfika Sidkija „Vjera i zdrav razum“.
Prvi svjetski rat je usporio ili potpuno zaustavio skoro sva nastojanja da se poboljša vjerski i vjersko-prosvjetni i kulturni život muslimana u Bosni i Hercegovini. Prekinuo je i rad Udruženja bosansko-hercegovačke ilmijje i izdavanje njenog glasila „Jeni misbah“. Kraj rata aktualizirao je potrebu za oživljavanjem starih i osnivanjem novih staleških udruženja, pa i bosansko-hercegovačke ilmijje.
Udruženje je djelovalo do 1945. godine, a nakon toga Bosna i Hercegovina ulazi u socijalistički period. “El-Hidaje” kao ulemansko udruženje uskoro je bilo zabranjeno, a njegovi mnogi istaknuti članovi pohapšeni i osuđeni na dugogodišnju robiju (Kasim Dobrača, Ibrahim Trebinjac, Mahmud Traljić, i drugi).
Prva etapa ovog socijalističkog perioda označena je od mnogih historičara kao izrazito totalitarna i rigidna, komunističke vlasti u Bosni i Hercegovini i u Jugoslaviji poduzimale su “zakonske mjere“ protiv vjerskih zajednica, njihovog osoblja i imovine.
Podsjećamo, od septembra 1970, kad je “Preporod“ pokrenut, pa do samog kraja 1979. godine (kao “Glasilo Udruženja ilmijje u Bosni i Hercegovini“, kako najčešće i stoji u zaglavlju ovih novina u ovom periodu) ovaj list kontinuirano prati aktivnosti Udruženja ilmijje u BiH i Jugoslaviji. K tome, “Preporod“ je najautentičnije vrelo iz kojeg se može valjano rekonstruirati učinak, djelo i djelovanje Udruženja ilmijje u periodu koji pokriva izlaženje ovog lista.
Kako se iz mnogih godišta “Preporoda“ vidi, Udruženje ilmijje je i nakon 1970. godine djelovalo dijaloški, informativno, edukativno, ali je u više navrata i kritički reagiralo. Godine 1979, u decembru, list “Preporod“ dobiva novog izdavača – Starješinstvo Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Sloveniji. Udruženje ilmijje u Bosni i Herecegovini je u periodu 1980–1990. godine dijelilo teške prilike i osjetilo krizna vremena bosanskohercegovačkog društva i Islamske zajednice općenito. Dr. Ahmed Smajlović (1938–1988) bio je glavni i odgovorni urednik “Preporoda“ neposredno nakon “izmještanja“ ovog lista izvan nadležnosti Udruženja ilmijje. Sa iznenadnom smrću prof. dr. Ahmeda Smajlovića (1988) dolazi do tzv. “Pokreta imama”. Taj je pokret – ukoliko mu djelovanje procjenjujemo sa stanovišta njegovih proklamacija – bio ponajviše usmjeren protiv establišmenta Islamske zajednice i tadašnjeg reisu-l-uleme hfz. Huseina ef. Mujića (tokom sedamdesetih godina XX stoljeća bio prvi čovjek Udruženja ilmijje u BiH). Promjene koje je tzv. “Pokret imama” izazvao unutar Islamske zajednice, osjetile su se i u promjenama čelništva Udruženja ilmijje.
Od 1990. godine na funkciju predsjednika Udruženja ilmijje u BiH izabran je hfz. Halil ef. Mehtić, koji je bio predsjednik Udruženja ilmijje gotovo osam godina, sve do 1997. godine, kad je od strane Rijaseta (i reisu-l-uleme dr. Mustafe Cerića) smijenjen kako sa tog položaja, tako i sa položaja muftije zeničkog.
Udruženje ilmijje nakon te godine, po slovu Ustava Islamske zajednice, djeluje kao sastavni dio Islamske zajednice. Podsjećamo na član 72. Ustava islamske zajednice (koji je usvojen krajem 1997) u kojem se kaže: “U okvirima islamske zajednice mogu se osnivati udruženja. Rad udruženja uređuje se Statutom. Statut donosi skupština udruženja, a potvrđuje ga Sabor Islamske zajednice.“
Na sjednici Rijaseta održanoj 25. novembra 1997. godine, Rijaset je prihvatio “preporuku Vjerskoprosvjetne službe da se osiguraju uvjeti reorganiziranja Ilmijje unutar Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, a u skladu sa odredbom člana 72. Ustava Islamske zajednice. Od 1998. godine Udruženje ilmijje postalo je integralni dio strukture Islamske zajednice, to jest Udruženje ilmijje djeluje u okviru Rijaseta Islamske zajednice. Sam Ustav Islamske zajednice predviđa mogućnost djelovanja ovakvih udruženja kao svojih integralnih dijelova (usp. Član 72).
Dolaskom Muharema ef. Hasanbegovića (17. juna 1998. godine) za predsjednika Glavnog odbora Udruženja ilmijje (dužnost koju je obavljao trinaest godina) dinamizirao se rad Udruženja, obavljena je nužna poratna konsolidacija stanja, provedene su veoma važne i prijeko potrebne aktivnosti na saniranju teških posljedica rata i agresije u redovima imamskog kadra diljem Bosne i Hercegovine.
U ovom poratnom periodu hitno je trebalo uraditi mnoge poslove: od samog ustanovljavanja spiska poginulih i ubijenih imama i drugih članova Udruženja ilmijje, pa do pružanja duševne, duhovne i materijalne pomoći preživjelim članovima njihovih porodica. Muharem ef. Hasanbegović je kroz Udruženje ilmijje inicirao i postavljanje Spomen-ploče poginulim imamima (šehidima) u dvorištu Gazi Husrev-begove medrese. U vezi s tim, uvedena je i redovna manifestacija obilježavanja Dana Udruženja (28. septembar). Udruženje ilmijje je u ovom periodu stavilo snažan akcenat na “socijalne aktivnosti”, kako se u dokumentima ovog udruženja naziva pružanje pomoći svojim članovima i njihovim porodicama. Udruženje ilmijje već 17 godina redovno održava svoje sportske susrete, ali je posebna pažnja Udruženja usmjerena na njegove temeljne aktivnosti, uzdizanje edukacijskog nivoa svoga članstva (imama, mualima i hatiba). Kao najvažniji edukacijski oblici koje je pokrenulo Udruženje ilmijje u periodu od 1998. naovamo izdvajaju se: seminari, naučni kolokviji, tribine I izdavačka djelatnost. U ovom periodu Udruženje ilmijje je organiziralo i nekoliko naučnih kolokvija. Tako je vrijedno spomenuti kolokvij “Kakve nam hutbe trebaju” (održan 2000. godine u Sarajevu u organizaciji časopisa “Novi muallim”), zatim je2001. godine u organizaciji istog časopisa održan dvodnevni okrugli sto o temi “Obrazovni sistem u Islamskoj zajednici”, a 2008. godine u saradnji sa Ustavnim sudom Islamske zajednice održan je naučni seminar “Organizacija islamskih zajednica u regionu – normativni aspekt” (seminar je upriličen za imame i predsjednike okružnih odbora Udruženja ilmijje). Također, Udruženje ilmijje je sa Fakultetom islamskih nauka do sada organiziralo nekoliko naučnih kolokvija, izdvajamo onaj koji je 2008. godine organiziran pod nazivom “Ekološka dimenzija imamskog poziva u bosanskohercegovačkim društvenim uvjetima i evropskom kontekstu”. Kako smo kazali naprijed, Muharem Hasanbegović je sa svojim saradnicima iz Udruženja ilmijje pokrenuo i dva važna i specifična projekta “Ummet danas” i “Bosna danas”, u okviru tih projekata organizirana su, u velikom broju navrata, gostovanja istaknutih predavača. Osim seminara za imame i tribina te naučnih kolokvija koje će zasigurno ostati vrijedna svježa tekovina djelovanja Udruženja ilmijje, treća oblast njegova djelovanja vidi se u kvalitetnom izdavaštvu.
19. aprila 2011. godine Mensuref. Pašalić, glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Fojnica, izabran je za novog predsjednika Udruženja ilmije. Za predsjednika Skupštine Udruženja ilmijje izabran je Vehid ef. Arnaut, glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Bugojno, a za potpredsjednike Skupštine su izabrani Muvedet ef. Vuković i hafiz Safet ef. Husejinović. Na sjednici su izabrani članovi Nadzornog odbora, Suda časti i Glavnog odbora Udruženja ilmijje. 19. maja 2015. godine Mensur ef. Pašalić ponovo je izabran za predsjednika Udruženja.
Od 24. aprila 2019. godine na poziciju predsjednika Glavnog odbora Udruženja ilmijje izabran je glavni vojni imam u Oružanim snagama BiH Nesib ef. Hadžić. Predsjednik Skupštine je imam iz Kotor-Varoši Nijaz ef. Duzan, a potpredsjednici imami Edin ef. Memić i Rahman ef. Skejić.
Izvor: 100 godina Udruženja ilmijje – monografija
