Muhamed ef. Mehanović, imam u džematu Milešići-Dobrnja, u svojoj hutbi u petak 5. juna okupljenim vjernicima govorio je o smrti i povratku Allahu dž.š.
– Smrt je svakodnevno tu oko nas i ona dolazi našim roditeljima, rodbini i komšijama, a mi nemarno živimo, i iz toga ne uzimamo pouku. Nosimo gotovo svakodnevno tabute naših rahmetlija i u kabure ih spuštamo, ali ne razmišljamo o trenutku kada ćemo i mi biti na tom istom tabutu. Braćo, podsjetimo se 18. ajeta Sure El-Hašr: „O vjernici, Allaha se bojte i neka svaki čovjek vidi šta je za sutra pripremio i Allaha se bojte, jer On dobro zna šta radite!“.
Kaže Allah dž.š., u 34. i 35. ajetu Sure El-Enbija’: „Nijedan čovjek prije tebe nije bio besmrtan; ako ti umreš, zar će oni dovijeka živjeti?(34)“. „ Svako živo biće smrt će okusiti! Mi vas stavljamo na kušnju i u zlu i u dobru i nama ćete se vratiti (35)“ – kazao je u uvodnome dijelu hutbe efendija Mehanović.
On je vjernike podsjetio na primjer jednoga srednjovječnoga i dobroga muslimana koji je nekada davno živio u Basri, koji je nekoliko dana prije svoje smrti oko sebe okupio svoju porodicu i savjetovao je.
Kakva djela nosimo sa sobom na ahiret?
– Uz tog čovjeka bili su njegovi uplakani ukućani kojima on reče da ga podignuo kako bi mogao sjesti. Potop se taj čovjek prvo obratio svome babi. „Babo, zašto plačeš?“ Reče: „Sine, ti si moje dijete i plašim se rastanka s tobom!“ Okrenu se majci, pa je upita: „Majko, zašto ti plačeš?“ Reče: „Sine, plačem zbog gorčine pomisli na rastanak s tobom!“ Okrenu se prema supruzi, pa je upita: „Zašto ti ženo plačeš?“ Reče: „Plačem zbog tvoga dobročinstva prema nama, koje će prestati, pa ko će nas izdržavati i brinuti se o meni i djeci?“ Okrenu se prema djeci i upita: „Zašto vi djeco plačete?“ Rekoše: „Babo, plačemo jer ćemo ostati jetimi, pa ko će se o nama brinuti i izdržavati nas?“ On ih tužno pogleda i zajeca.
Upitaše ga: „Zašto ti plačeš?“ Reče: „Vidim da vi svi plačete zbog sebe, a niko zbog mene! Što ne plačete zbog dužine moga puta? Što niko ne plače zbog malo opskrbe (dobrih djela) koju nosim sa sobom? Što ne plačete zbog toga što će moja privremena postelja biti kabur? Što niko od vas ne plače zbog težine moga stajanja pred Gospodarem svjetova na Sudnjem danu i polaganja računa?“. Potom pade i ispusti dušu – ističe efendija Mehanović.
Na hutbi je naglašeno da svi mi plačemo za umrlim zbog njegove smrti, a ne zbog onoga što ga čeka, plačemo nekoliko dana ili sedmica, potom naše suze presahnu i prepustimo se dunjaluku, dok umrlog kako vrijeme odmiče sve manje spominjemo i mislimo o njemu.
Kao pripadnici ummeta vjerujemo u istinitost hadisa našega Poslanika Muhammeda a.s., da se kabur vjernicima proširi i bude bašča od džennetskih bašča, a da se kabur nevjernika i munafika stijesni, tako da uđu rebra u rebra i kabur bude provalija od džehennemskih provalija, sve do Sudnjega dana, nakon čega je vječnost u džennetu ili vatri.
Muhamed ef. Mehanović, vjernicima je savjetovao da se svakodnevno pripremaju za smrt i ono što dolazi poslije nje. Posebno je važno da vjernici ne gube nadu u Allahovu milost, i da se svakodnevno natječu u dobru.
Razgovor sa džematlijama u Milešićima
Nakon džuma namaza nekoliko džematlija u Milešićima u razgovoru za portal MIZ Tuzla istaklo je svoje mišljenje o temi ovosedmične hutbe.
Ramiz Moranjačkić, mutevelija u Milešićima, rekao je da se za smrt trebamo uvijek pripremati.
Ramiz Moranjačkić
– Hutba je bila poučna obzirom da se radi o dunjaluku i smrti. Na dunjaluku se svakodnevno moramo pripremati za ahiret. Trebamo nastojati na dunjaluku biti pravedni, da bismo na ahiretu zaslužili džennet –ističe Moranjačkić.
Edin Pašić smatra da pred ramazan treba što više govoriti o smrti i ahiretu. Mi se svi smti bojimo, naglašava Pašić, ali pravi vjernik smrti se ne boji, već razmišlja sa kojim djelima će preseliti na ahiret.
Edin Pašić
Salih Bajrić ističe da smrt svi očekujemo u svakome trenutku.
– Ne znamo kada će doći red na nas da preselimo na ahiret. Trebamo se pripremati za ahiret, jer na ovome svijetu nećemo sigurno ostati – zaključuje Bajrić.
Salih Bajrić
Piše: Džanan Ribić