Sanel-ef. Hodžić, imam u džematu Donja Obodnica
Riječi koje ovih dana najčešće čujemo su: pandemija, virus, država, vlast, krizni štab, policijski sat, mediji, ljudi, hrana, plate, penzije, banke, zdravstveni sistem, higijena, radnici, učitelji, vjeroučitelji, penzioneri, zdravstveni radnici, komunalni radnici, poljoprivrednici, rudari, vozači kamiona, humanitarni radnici, radnici u marketima i dr. Možemo nabrajati još, ali za ovu priliku je dovoljno.
Svi nabrojani ljudi i sistemi su pozvani da daju doprinos u odbrani od pandemije koronavirusa. Svi oni to i čine. I zato ćemo, ako Boga da, pobijediti ovu pandemiju.
Ozbiljno smo shvatili prijetnju, tako da ćemo udruženim snagama, uz Božiju pomoć, staviti pandemiju pod kontrolu, a što se ekonomije tiče, nadamo se da ćemo znati sabrati gubitke.
Zanimljivo je razmišljanje Predsjednika Instituta za islamsku misao, dr. Mehmeta Gormeza, koji u tekstu objavljenom u Preporodu, 1. 4. 2020. god. kaže: “Moramo naći vremena da zajedno sa članovima porodice zajednički molimo Gospodara našeg. Ali, najbolja dova je akcija. Preokrenimo svoje današnje dove u veliki pokret dobra. U ovim teškim vremenima pokloniti kiriju onome ko ne može da plati, za kuću ili dućan, je najveća dova. Najveća dova poslodavca, u ovim teškim vremenima, je da radnicima daju njihovu plaću, bez obzira što ne mogu doći na posao. Pomoći komšiju koji ne može da obavi kupovinu je najveća dova.”
U ovim okolnostima se najbolje vidi, da li su rukovodeći ljudi, koji su na čelu bilo kojeg od pomenutih ili nepomenutih sistema, oni pravi, stručni i spremni da iz ove situacije izađemo sa što manje gubitaka.
Mustafa Busuladžić u tekstu ’’Dužnosti i njihov smisao u našoj sadašnjici’’ (1942/1943.) kaže: ‘’Otuda je istina usvojena od svih kulturno naprednih, i za život sposobnih naroda i zajednica; da društvo mogu voditi, i da na to pravo mogu imati oni koji su sposobni sagorjeti za njegov napredak.’’
S toga,sa velikim ubjeđenjem kažemo, ovo nije vrijeme uzmicanja. Naprotiv, ovo je vrijeme akcije, odlučnosti, hrabrosti, znanja, pronicljivosti, kako rukovodećih, tako i svih samosvjesnih ljudi.
Nisam mogao naći ništa efikasnije i povezati sa naslovom ovoga teksta i njegovom tematikom od riječi Poslanika, a. s. koji kaže: “Svi ste vi pastiri i svi ćete biti pitani za svoja stada; imam/vođa, je pastiri biće pitan za svoje stado; čovjek je pastir svoje porodice i biće pitan za svoje stado; žena je pastir kuće svoga muža i biće pitana za svoje stado; sluga je pastir kuće svoga gazde i biće pitan za svoje stado; svi ste vi pastiri, i svi ćete biti pitani za svoje stado!” (Buharija i Muslim)
Uistinu je to tako. Svaki čovjek ima određenu zonu odgovornosti, ako ništa drugo, odgovaran je sam za sebe.
Raduje nas što ovih dana država pokazuje svu svoju zainteresovanost da pomogne, i zaštiti ljude, uključujući i sve prepreke koje su vidljive. Agencija za bankarstvo predlaže moratorij na kredite onim kategorijama stanovništva koji su ostali bez posla ili im je umanjena plata. Finansijska pomoć i pomoć uvidu medicinske opreme stiže ovih dana u BiH. Među prvima su tu, veliki prijatelji naše domovine, poput SAD, Europske unije, Turske i dr. Domaća proizvodnja ulijeva nadu i obavezuje nas da je razvijamo.
U ovom vremenu se jasno vidi da je čovjeku fokusu djelovanja svih ljudi u svijetu. Prvo čovjek, njegovo zdravlje, pa onda ekonomija. Čini nam se to posebno ispravnim. To je hronologija koju treba zadržati i unaprijediti kao obavezujući koncept nakon ove pandemije. Složit ćemo se da je to do sada bilo u načelu, ali u pravilu nije. Trka za ekonomijom pregazila je sve svoje učesnike.
Svi smo odlučni da se riječi, Edmunda Burkea, britanskog državnika i filozofa, ne pretvoreu našu stvarnost. On je rekao: ”Za pobjedu zla potrebno je da dobri ljudi ne učine ništa.”Svi smo sebi dali zadaću da činimo dobro, onoliko koliko je potrebno, i da damo od sebe još više energije i joše više, i još više…
