Vijesti

Previous Next

Uloga oca u odgoju djeteta – I dio

Dad and baby 2Ovaj rad nastoji predstaviti značaj figure oca u odgojnom procesu, kroz kur'anske preporuke i primjere iz života poslanika, najprije kroz sunnet Muhammeda, a. s.. Zabilježeni podaci iz njegova života kazuju da je Muhammed a.s. aktivno učestvovao u odgoju svoje djece i unučadi te da je vodio računa o svim aspketima njihova života. Muslimanima je on uzor u svemu, a autor nastoji skrenuti pažnju na ovaj segment života Muhammed a.s. koji drži veoma važnim za budućnost.

Autor navodi da u odgojnom procesu otac ne zamjenjuje majku, ali potreba njegova aktivnijeg uključivanja uočljivija je u porodicama gdje je majka angažirana i izvan domaćinstva. Očeva uloga je nezamjenjiva, i njegova roditeljska odgovornost neovisna je o tome da li majka ima proširene angažmane.

Poznato je iz svakodnevne prakse, što će pedagogija i psihologija potvrditi, da je najvažnije u odgoju djeteta pružiti mu mnogo bezuvjetne ljubavi, što svaki roditelj može bio otac ili majka.

Međutim, postoji više načina na koje očevi i majke mogu zajednički ojačati temelje odgoja djeteta. Sociolozi danas procjenjuju doprinos razvoju psihičke i fizičke stabilnosti djeteta i slažu se da je uloga oca i majke jednako bitna. Dijete koje raste uz majku i oca razvija se uz bogatiju pažnju. Drugim riječima djeca koja odrastaju uz oca i majku, uživaju blagodat kvalitetnije njege. Očevi i majke grade mostove prema svim aspektima života, obezbjeđujući stjecanje novih iskustava svoga djeteta, a pristup široj mreži ljudi iz različitih sfera i mogućnost kasnijeg djetetovog lakšeg snalaženja životu su u vezi jedno sa drugim.

U savremenom društvu vlada mišljenje da su muškarci i žene ravnopravni partneri. To se može primjeniti i na odnose u porodici. Uloge oca i majke moraju da se nadopunjuju, nezamjenjive su jedna drugom i neophodne za zdrav razvoj djeteta. Angažovanje oca za vrijeme školovanja djeteta ima pozitivne ishode. Prve godine školovanja djetetu mogu biti teške i tu će mu otac pomoći pri adaptaciji. Kada otac pruža podršku manje je problema u školi u smislu učestalih izostanaka ili lošijih rezultata na testovima i u ostalim oblicima provjere znanja. Ovo važi kada uzmemo u obzir i majčin doprinos u dogoju. Čak i kada su očeva pažnja, toplina i bliskost ograničeni, i nisu prisutni sve vrijeme, njihova djeca imaju prednost u smislu lakšeg prilagođavanja novim iskustvima, imaju stabilnije emocije i znaju se nositi sa izazovima. Oba roditelja, i otac i majka, imaju veoma važnu ulogu u odgoju i razvoju djeteta. Veće uvažavanje očeve uloge i njegovog uklapanja u taj razvoj vodit će do sretnijeg i ukupno uspješnijeg djetinjstva. Adolescencija počinje kada mlada osoba postigne spolnu zrelost. Pubertet, kao razdoblje u kome se spolna zrelost postiže, je dio adolescenscije, njena donja granica. Za većinu djevojčica pubertet pada između 12. i 14. god., a kod dječaka između 13. i 15. godine u toku burnog fiziološkog razvoja u pubertetu sazrijeva sustav organa za reprodukciju, razvijaju se sekundarne spolne karakteristike. Smatra se da ovaj period tjelesnog prilagođavanja traje do 20. god. Mladi, nesvjesni svoje slabosti i posljedica svojih ishitrenih odluka, dovode sebe, a često i druge u bezizlaznu situaciju.

Pronalazak supruge-majke

Očeva prva obaveza prema djeci jeste da nađe čestitu ženu koja će biti njihova majka. S obzirom na to da genetika kaže da djeca nasljeđuju osobine od svojih roditelja, važno je ko će nam biti roditelj. Iako svako voli svoje roditelje, važno je da je naš čestiti otac našao čestitu ženu za našu majku. Prije svakog posla čovjek treba da uči dovu Allahu dž.š. da taj posao bude hair. Brak je život, zato je preporuka svakom muškarcu kada se odluči ženiti da klanja istiharu namaz i da uči dovu Allahu da mu podaru hairli i mubarek ženu koja će mu roditi djecu i brinuti o njemu, njegovoj časti, djeci i imetku.
„Gospodaru naš, podari nam u ženama našim i djeci našoj radost i učini da se čestiti na nas ugledaju.“ (Furkan, 74) Ovaj kur'anski ajet treba biti jedna od dova svakog mladog čovjeka koji želi da se oženi. Sljedeći primjer će nam reći koje su to prve dužnosti oca prema djeci.

Primjer: Jednog dana je došao čovjek sa sinom kod halife Omera r.a. i kaže: „Mene ovaj moj sin ne sluša.“ Omer se obrati sinu i kaže: „Zar se ne bojiš Allaha? Ti imaš toliko dužnosti prema njima.“ „O zapovjedniče pravovjernih, zar otac nema nikakvih dužnosti prema sinu?“ Omer kaže: „Da, ima. Da mu odabere dobru majku, da mu nadjene lijepo ime kad se rodi, da ga poduči Kur'anu časnom i obavezama i da ga oženi kad dospije do ženidbe.“ Tada mladić reče: „Tako mi Allaha, moj otac je zanemario slobodne muslimanke i oženio se robinjom koju je platio 400 dirhema. Nije mi nadio lijepo ime, dao mi je ime Džula (ime insekta), nije me poučio učenju Kur'ana niti ijednom propisu islama.“ Omer se okrenu ocu i reče: „Ti govoriš: 'Sin me ne sluša!' Međutim prije toga si mu uskratio sva njegova prava koja ima kod tebe! Sad ustani i ispuni svoje obaveze prema njemu.“

Dječija prva lekcija

U ovoj prvoj lekciji učestvuju oba roditelja. Naravno, otac u ovome kao i majka ima značajnu ulogu. Prenosi se da je Poslanik, a. s. rekao: „Kada vaša djeca nauče govoriti, prvo ih podučite kelimei-šehadetu (riječima: la ilahe illallah - Nema Boga osim Allaha).” Na osnovu ovog hadisa saznajemo da je kelimei-šehadet prva stvar koju djeca moraju naučiti.

Primjer: Časni Kur'an spominje slučaj Lukmana, a. s. u kome on savjetuje svoga sina: „O sinko moj, ne smatraj druge Allahu ravnim, mnogoboštvo je, zaista, velika nepravda.” (Lukman, 13) Lukmanova prva briga bila je ustanovljenje vjere, a prvi i najvažniji stav jeste da čovjek vjeruje u Allaha, dž.š., kao Jedinog stvoritelja i ravnatelja u cijelom univerzumu. Ako se dijete odgaja na ovakav način, njegovo podizanje u vjeri postat će sve lakše kako odrasta. Iman i jekin jesu takve blagodati da je Resulullah, a. s. poučavao kako moliti Allaha, dž. š. da popravi i usavrši naš iman. Neke od dova koje je Resulullah, a. s. učio su: „Bože, podari mi nepoljuljanu vjeru i tako uvjerenje koje neće slijediti sumnja, i obaspi me milošću pomoću koje mogu ostvariti Tvoju čast i na ovom i budućem svijetu.” Svaki otac musliman treba učiti ove dove i naučiti svoju djecu da ih uče. Učenje djece vrijednostima vjere nije samo preporuka Poslanika već i naredba od Allaha, dž. š., potvrđuju sljedeći ajeti:
„i tražio je od čeljadi svoje da namaz obavljaju i da milostinju udjeljuju, i Gospodar njegov je bio njime zadovoljan.” (Merjem, 55)
„Naredi čeljadi svojoj da obavljaju namaz i ustraj u tome!" (Taha, 132)

Način obraćanja djeci
Obraćajte se djeci punim imenima ili izrazima ljubavi i privrženosti. Okupljajte ih lijepim riječima, tako da se raduju što ih pozivate, i onog trenutka kada vas čuju. Već će biti spremni izvršiti vaše naredbe. Naprimjer, obraćajte im se riječima kao što su: sine, kćeri, babin živote, dragi, draga, voljeni, voljena itd. Ljubav i nježnost koje ove riječi nose u sebi imaju nekada veću vrijednost od njihovih vlastitih imena. Obraćanje na ovakav način ostavlja veći efekat na savjet kojeg u tom trenutku trebate dati. Pogledajte u Kur'an i vidjet ćete kako su se poslanici obraćali djeci: „Ja bunejje” ili „Ja benijje“ što doslovno znači: „Moj voljeni sine”, ili „Moji voljeni sinovi.“

Primjer:
Ibrahim, a. s. i Jakub, a. s. savjetovali su svoje sinove na sljedeći način: „...Sinovi moji! Allah vam je odabrao pravu vjeru, i nipošto ne umirite drukčije osim kao muslimani.” (Bekare, 132) Nuh, a. s. oslovljavao je svog sina riječima: „...O sinko moj, ukrcaj se s nama, ne budi s nevjernicima!” (Hud, 42) Jakub, a. s. upozorava svoje sinove: „O sinovi moji, ne ulazite na jednu kapiju, već na razne kapije...” (Jusuf, 67) Lukmanovo obraćanje sinu: „...O sinko moj, ne smatraj druge Allahu ravnim, mnogoboštvo je, uistinu, velika nepravda.” (Lukman, 13) Ili, „O sinko moj, obavljaj namaz i traži da se čine dobra djela, a odvraćaj od hrdavih i strpljivo podnosi ono što te zadesi - dužnost je tako postupiti.” (Lukman, 17)

Poređenje:
Doktor Abdul Hajj rekao je: „Snaga bliskosti imana koju vjernik uživa kod Allaha, dž. š., a koja se u Kur'anu stalno spominje u obliku rečenice: „O, vi koji vjerujete!”, može se usporediti s ocem koji svom djetetu, kada se obraća, govori: „O sine moj!” Svrha ovoga leži u prenošenju ljubavi, samilosti i savjeta djetetu. Za očekivati je da će se dijete prije odazvati i poslušati savjet kada ga se na ovaj način doziva.

 

Sanel-ef. Hodžić, imam u džematu Donja Obodnica

Rad je objavljen u Novom Muallimu br. 5, 2012. godine.

omladinski kurg 2019

OPCIJA 2

YOUTUBE

Gazi Turali-begov vakuf

Turali Begov Vakuf

Administrativno-poslovni centar „Gazi Turali-begov vakuf“ smješten je nedaleko od Gazi Turalibegove džamije.

U administrativnom dijelu zgrade vakufa smješteno je sjedište Medžlisa Islamske Tuzla.

Opširnije...



 

Menu