Kur’an je božanski govor, svjetlo koje prosvjetljuje duše i vodi one koji tragaju za Istinom. Njegove riječi nisu samo zvuci, već most između prolaznog i vječnog, kapija spoznaje i unutrašnjeg mira.
Dželaluddin Rumi kazuje: “Kad bi ti srce bilo čisto, vidio bi u njemu svjetlost Kur’ana.” Kur’an ne ulazi u srce koje je ispunjeno dunjalučkim brigama; on se otkriva onima koji ga traže s ljubavlju i poniznošću.
Imam Gazali nas podsjeća da Kur’an nije samo tekst, već živa uputa – lijek za duhovne bolesti, ogledalo u kojem se prepoznajemo. Svaka njegova riječ nosi skrivene poruke za one koji slušaju srcem.
Šejh Ibn Ataullah kaže: “Ne traži od Kur’ana samo riječi, traži njegov duh, jer on nije objavljen da bi bio recitiran, već da bi se po njemu živjelo.”
O veličini i vrijednosti Kur’ana svjedočili su i prvi sljedbenici islama, oni koji su ga primili direktno iz srca Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Hazreti Omer, radijallahu anhu, govorio je: “Ako želite da znate vrijednost nečega, pogledajte šta vam ono donosi u srcu. Kur’an donosi smirenost, mudrost i snagu.”
Hazreti Alija, radijallahu anhu, rekao je: “Kur’an je jasan dokaz, najbolji savjetnik i najveći lijek. Ko ga slijedi, neće zalutati, a ko se njime ravna, neće propasti.”
Hazreti Osman, radijallahu anhu, isticao je: “Kada bi vam srca bila čista, nikada se ne biste zasitili Kur’ana.”
Hazreti Abdullah ibn Mes’ud, radijallahu anhu, rekao je: “Ko voli Kur’an, taj voli Allaha i Njegovog Poslanika.”
Ko osjeti Kur’an srcem, on ne čita samo njegove ajete – on ih živi. Svaki harf je kap duhovnog mora, svaki redak staza prema Allahovoj blizini. Onaj ko ga primi kao vodič nikada neće zalutati.
Priredio: Edib-ef. Avdić, imam Bijele džamije u Slavinovićima
Tekst je objavljen u Ramazanskim novinama Medžlisa Islamske zajednice Tuzla, 2025. godine