Mjesec Ramazan savršena je prilika da više pažnje obratimo na mlade i uspješne pojedince, koji svojim uspjesima, odgojem i životu posvećenom islamu i džamiji, zaslužuju da šira javnost zna za njih. Obzirom da živimo u vremenu kada dosta mladih skreće sa pravoga puta i svoj život uglavnom bazira na pogrešnim i lošim životnim izborima, zbog nedostatka kućnoga i vjerskoga odgoja.
Hafize Behija Spahić, Amina Orlović i Senada Čačković, kao i Davud Mešanović, svršenik Behram-begove medrese, uz uspješnoga sportistu Benjamina Nurkića, svima mladima bez imalo dvojbe mogu predstavljati dobar primjer mladih koji svoje vrijeme koriste na pametan način kako bi izgradili sebe i bili uspješni pojedinci, dobroga odgoja, čiji životi su neraskidivo vezani za islam.
Hafize Behija i Amina
Hafize Behija Spahić i Amina Orlović u maju su završile svoje četverogodišnje školovanje u Behram-begovoj medresi. Njihova zajednička hafiska dova krajem februara ove godine bila je 40. hafiska dova u tuzlanskoj medresi od 1993.godine.
Behija Spahić u razgovoru za Ramazanske novine ističe da je od malena bila okružena ljudima koji uče hifz, obzirom da je njen babo hafiz Mirnes Spahić kod kuće često preslušavao buduće hafize. Hafiska dova jedne djevojke iz Tešnja uticala je na njenu odluku da počne učiti hifz. Behija je tri godine učila Kur’an napamet.
Hafiza Behija Spahić
– Kada se kod nas u narodu kaže da je neko hafiza ljudi odmah misle da je to privilegija, zagarantovan džennet. To jeste privilegija, ali i veća je odgovornost u životu za mene kao hafizu. Moram da budem opreznija u govoru, ponašanju i drugim životnim situacijama. Mladima bih savjetovala da više cijene svoje vrijeme i okrenu se Allahu i vjeri, a najbolji način da se približe Allahu je uz Kur’an. Svjedoci smo da su društvene mreže puno okupirale mlade, mladi su ovisni o društvenim mrežama – kazale je hafiza Spahić, koja nakon medrese planira da upiše medicinski fakultet, jer su prema njenim riječima Kur’an i medicina usko povezani.
Hafiza Amina Orlović naglašava da sa Kur’anom živim od djetinjstva, ali da nije imala nikoga u porodici ko je bio hafiz, ali se oduvijek divila tim ljudima. Kada je krenula u tuzlansku medresu počela se svakodnevno susretati sa hafizima.
Hafiza Amina Orlović
– Da budem hafiza oduvijek je bio moj veliki san, nešto što sam smatrala da je nedokučivo za mene. Onda sam odlučila da i ja pokušam, i krenula sam učiti hifz. U drugom razredu medrese počela sam učiti Kur’an napamet. Često me pitaju šta za mene znači biti hafiza? Uvijek kažem da koliko god se ponosim time što sam hafiza, puno više moram da pazim na svoj život, kako se ponašam i živim. Mladi moraju pronaći ono što vole i što ih zanima u životu, i da teže da ostvare svoje želje, uz dobro planiranje vremena. Zahvaljujući tome što sam dobro planirala svoje vrijeme, počela sam da učim hifz i postala hafiza – napominje hafiza Orlović.
Uspješni sportista i džematlija
Pored svakodnevnih odlazaka na trening i sportska takmičenja, dvadesetogodišnji uspješni tuzlanski karatista Benjamin Nurkić, uvijek nađe vremena da ode u svoj džemat Tušanj-Slatina na namaz. Benjamin je do sada u svojoj karijeri osvojio 150 medalja na različitim takmičenjima, od pionirske do seniorske kategorije. Član je seniorske karate reprezentacije Bosne i Hercegovine, i student druge godine Pravnog fakulteta.
Benjamin Nurkić
– Smatram da su vjera i sport povezani, jer je zdravo tijelo jedan dio vjere . U džamiju sam krenuo prije osam godina, na početku je to bilo samo odlazak na džume, sad klanjam sve namaze. Sami treninzi i takmičenja izazivaju dosta stresa, bez vjere bih sve to teže podnio. Vjera mi pomaže da lakše prođem kroz te probleme, i kada je riječ o sportskim problemima, fakultetskim i općenito životnim problemima. Bez vjere čovjek ne može napraviti neki rezultat u životu – smatra Benjamin.
Njegov najbolji rezultat do sada u karijeri je treće mjesto na državnom prvenstvu za seniore. Dva puta je bio treći na Internacionalnom kupu u Češkoj i učestvovao na Balkanskom prvenstvu. Na izboru za sportistu Tuzle za 2015. godinu osvojio je treće mjesto u kategoriji neolimpijski sportovi, i dobio nagradu džemata Tušanj-Slatina zbog toga. Mladima poručuje da se drže svoga džemata.
– Današnja omladina ne vidi svrhu džemata i džamije, jer se okreću trenutnoj zabavi, ali u tome nije poenta. U džamiji sam upoznao dosta dobrih prijatelja, i za njih znam da su mi pravi i iskreni prijatelji. Čovjeku vjera može najviše pomoći – zaključuje Benjamin.
Predstavnik BIH na takmičenju učača ilahija
Davud Mešanović, svršenik Behram-begove medrese u decembru prošle godine predstavljao je našu zemlju na svjetskom takmičenju učača ilahija u Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Vrijedi naglasiti da je Davud bio prvi naš predstavnih u historiji ovoga takmičenja, obzirom da naša zemlja do sada nije imala svoga predstavnika.
Davud Mešanović
– To je nešto što neću nikada zaboraviti. Imao sam veliku čast da predstavljam BIH u Emiratima. Dok smo se vraćali sa jednog nastupa dobio sam informaciju da će uskoro biti takmičenje učača ilahija. Zatim sam otišao na audiciju u Sarajevo, sa još dva momka iz medrese. Sudbina je bila da ja prođem na audiciji i predstavljam BIH. Ovo takmičenje ima dugu tradiciju, ali BIH do sada nije učestvovala. Ja sam bio prvi predstavnik naše zemlje. Tamo je bilo 14 takmičara iz 14 zemalja. Ja sam osvojio dvanaesto mjesto. Pitao sam se hoću li uspješno predstaviti svoju zemlju, imao sam malo treme. Imao sam veliki teret zbog toga, ali sam bio sretan što predstavljam svoju zemlju – kazao je Davud.
Hafiza Senada Čačković
Senada Čačković koja je u maju završila svoje školovanje u Behram-begovoj medresi, krajem aprila imala je svoju hafisku dova, i postala 41. hafiz tuzlanske medrese. Iako ne potiče iz imamske porodice, svojim trudom i zalaganjem ostvarila je svoju želju da nauči Kur’an napamet.
Hafize Behija Spahić i Senada Čačković
– U drugom razredu medrese počela sam da učim Kur’an napamet. Niko mi u porodici nije završio medresu, niko mi nije hafiz i ne potičem iz imamske porodice. U drugom razredu, sjećam se bila je hafiska dova jednom momku iz medrese, to je za mene bilo nešto nedokučivo. Odlučila sam da pokušam i počela sam da učim hifz. Kada čovjek okonča taj proces učenja, shvati da je to bio najlakši dio svega toga. Velika je odgovornost biti hafiza, ja toga još nisam svjesna – ističe hafiza Senada, koja ima u planu da studira jezike vani. Zaključujući da čovjek treba da planira svoj život, ali da Allah određuje.
Piše: Džanan Ribić
Fotografije: Eldin Mehmedović
Članak je objavljen u trećem broju Ramazanskih novina – juni/juli 2015.godine