Uzvišenom Allahu zahvaljujemo na blagodatima. Salavat i selam neka je na najbolje ljudsko stvorenje Muhammeda, a.s., na njegovu porodicu, ashabe i sve koji ga slijede.
– Ima li išta teže od nebesa – pitao je neki čovjek velikog alima Ebu Abdulaha Kurešiju. Postavio mu je još neka pitanja, ali zadržat ćemo se na ovom. Prije nego što navedemo odgovor ovog alima, podsjetit ćemo se na jedan događaj.
Bilo je to u jednoj gasulhani. Spremanje umrle je kasnilo i nikako da se počne klanjati dženaza. Neki ljudi ulaze da provjere. Nalaze u gasulhani gasalku koja ne može da odvoji ruku od umrle. Pitaju je kako se to desilo? Gasalka priznaje da nije voljela tu osobu dok je bila živa i kad je ušla da je gasuli, rekla je: ”Eto, vidiš gdje si došla, a dok si bila živa, živjela si nemoralno.”
Učeni ljudi počeše raspravljati gdje da sijeku, na strani žive ili umrle osobe. Sjetiše se imama Malika i pozvaše njega, a on presudi da se gasalka kazni za potvoru onako kako to vjera nalaže. Kad su zadnji dio kazne izvršili, ruka se sama odvoji. Tad je nastala izreka da niko drugi ne daje nikakve fetve dok je imam Malik u Medini. Grijeh gasalke je bila potvora mrtve žene. Nije rekla istinu i njen slučaj je pouka svima.
Nakon ovih napomena, sad će nam biti jasan odgovor alima na pitanje da li ima išta teže od nebesa? A šejh Kureši je jasno odgovorio:
„Ima. Od nebesa je teža potvora na bezgrješnu i časnu osobu.“
U današnjem vremenu mnogo je izazova i grijeha sa kojima se susrećemo. Jedan od veoma izraženih je potvora i laž. Toliko se taj grijeh širi da se više ne može razaznati istina od laži. U tome učestvuju gotovo svi, mediji i intelektualci, radnici i neradnici, muškarci i žene, uspješni i neuspješni.
Jusuf el-Kardavi o tome kaže sljedeće: „Rezultat toga je da pošteni zastaju, a kradljivci napreduju; ozbiljni ostavljaju svoje pozicije, a neozbiljni ih zauzimaju. U ovome je poraz za cijelu zajednicu. To je zločinački put koji slijede neki ljudi da bi rušili. Oni su rušitelji koji ne mare za privatnost ljudi i njihovu čast.“
Vjernici moraju biti oprezni i čuvati se navedenoga grijeha. Nemojmo zaboraviti da nas je Poslanik, s.a.v.s., upozoravao: ”Svakom muslimanu je zabranjena (haram) kod njegovog brata muslimana njegova krv, njegov imetak i njegova čast.”
Poslanik, a.s., jasno je na i Oprosnom hadžu kazao: ”O ljudi, zaista je vaša krv, vaš imetak i vaša čast sveta (zabranjena vama poput svetosti).”
Govoreći o časti Kardavi navodi da je to ono što se tiče čovjekovog ugleda, njegovog poštenja i dostojanstva, kako njega samog tako i njegove porodice i svega što mu je značajno. Zbog toga je islam zabranio potvoru.
Islam nije protiv kritike, islam je protiv laži i lažnih potvora. Islam je i kritiku normirao. Kritika i žalba se podnose institucijama, kadijama, sudijama. Sudija je taj koji donosi odluku, presudu, osudu ili oslobađanje i snosi i na ovom i na onom svijetu odgovornost. Ne može to sebi kao zadatak uzeti pojedinac (ili grupa) jer onda ili potvara ili unosi fitnu, a ona je gora od ubistva.
A potvarali su i Poslanika, s.a.v.s., kao i hazreti Aišu. Kako su to samo teški dani bili za njih.
Čak i ako smo sto posto sigurni, ako smo svjedoci onoga što ne valja, to kao muslimani moramo rješavati unutar institucije, kako Šerijat zapovijeda, a ne po svom ličnom izboru, misleći da smo borci za postavljanje pravde.
Od 114 sura u Mushafu, samo dvije sure počinju sa vejlun lil (teško onima).
To su sure El-Mutafifin i El-Humeze.
Teško onima koji na mjeri zakidaju. (El-Mutafifin, 1)
Teško svakom klevetniku podrugljivcu. (El-Humeze, 1)
Prvi su oni koji zakidaju i varaju pri mjerenju, šta god mjerili. Drugi su oni koji kleveću i potvaraju.
Poslanik, s.a.v.s., jasno je rekao: ”U Džennet neće ući klevetnik.” Ovaj hadis se nalazi u najvjerodostojnijim zbirkama i jasno ukazuje na pogubnost činjenja ovog grijeha.
Zato je to teže od nebesa. Čuvajmo svoj jezik, čuvajmo se ovog grijeha. Dobro razmislimo kad udaramo na čast i ugled drugoga i dobro razmislimo šta time radimo.
Uzvišeni Alahu pomozi nam i daj nam snage da se pozabavimo o sebi i o onima za koje smo odgovorni i sačuvaj nas džehennemske patnje.
Piše: Hafiz Merim-ef. Đulović, imam Gazi Turali-begove džamije