(Simboličko razumijevanje važnih događaja poslaničke misije)
Poslanička misija se može podijeliti na najmanje dva principa, spoznaja Allaha, dž. š. i šerijatski propisi. To je odnos čovjeka prema Stvoritelju i odnos čovjeka prema čovjeku-Božijem stvorenju.
Cilj Objave jeste spoznaja Gospodara, a cilj šerijatskih propisa jeste ahlak-lijepo ponašanje.
Ako pogledamo mekanski dio objave, gotovo 13 god., primijećujemo da se Objava isključivo bavi spoznajom Gospodara. Vrlo malo je propisa.
Zatim dolazi Hidžra. Tada su se muslimani iselili u drugo mjesto (stanje) gdje su mogli da islamski žive i da se njihova spoznaja Gospodara manifestuje kroz primjenu šerijatskih propisa-njihov ahlak (lijepo ponašanje). Spremni i oplemenjeni spoznajom, nisu imali poteškoće dolaskom u Medinu da primijene sve objavljene šerijatske propise.
Možemo sa opreznošću kazati da je u Meki objavljen Iman, a u Medini Islam.
Nužno je da se ova hronologija poštuje u formiranju islamskog identiteta mladog čovjeka.
Nužno je da mladi čvrsto vjeruju u imanske šarte, da ih razumiju i spoznaju. Taj proces mora trajati. Ashabima kao kolektivitetu bilo je potrebno 13 mekanskih godina da učvrste iman i spoznaju vrijednosti vjere, a imali su najboljeg učitelja. Iz toga zaključujemo da i mi kroz porodicu, mekteb i džemat trebamo pažljivo odgajati nove generacije na istom principu. Prvo iman-vjerovanje a zatim islam-praktikovanje.
Ovih 13 (mekanskih) godina bismo mogli posmatrati kvantitativno i kvalitativno, pa kazati da bi naša djeca sa svojih 13 godina kroz porodični odgoj i mektebsku pouku trebala imati ove kvalitete imanskih-dinskih šartova, uvjerenja, osjećanja. Očito da je to onaj opći prelazni period iz stanja djeteta u stanje mladića/djevojke-adolescenta. Ta ”hidžra”, taj prelaz iz ”mekanskog” u ”medinski” period naših života. Ovaj period je jako važan da dijete prođe kroz mentorstvo roditelja i učitelja. Ovo je najvažnija faza odgoja i obrazovanja. Formiranje islamske ličnosti od njenog rođenja. U ovom periodu djeca nauče da uče Kur’an, nauče da klanjaju namaz, nauče o vjeri teoretski i praktično a zatim kroz odgoj budu čvrsto vezani za svoje roditelje i učitelje koji ih dalje vode kroz život dostojan čovjeka a samim time i dostojanstven život istinskog vjernika.
Znamo da je Bedr bio dvije godine nakon Hidžre. To je petnaesta godina poslanstva. Ulazeći u period ”Bedra” borbe sa svim izazovima mlada vjernička duša u iskušenjima na koja nailazi stalno se vraća na vrijednosti vjere koje je usvojila proteklih 13+2 godine. Period ”Bedra” borbe sa svojim mladalačkim prohtjevima, izazovima, iskušenjima mlada vjernička duša uz pomoć vjere trijumfuje i postaje jača. Nužno je da ova ”pobjeda na Bedru” da takav rezultat, da osnaži spoznaju i ahlak mladog čovjek, da mu to bude zalog kroz njegov cijeli život. Te burne srednjoškolske godine i sveukupna ”bedrovska bitka” koja traje svaki dan, jačaju mladog čovjeka gdje on stasa u formiranu ličnost svjesnu sebe i svoga Gospodara.
S obzirom na velike izazove i na iskušenja koja prolazi u sveukupnoj ”bedranskoj” borbi, ubrzo dolazi borba na ”Uhudu”. Bitka na Uhudu i želja za pobjedom, pretočena u misao o vlastitoj snazi i zaborav na poslaničke upute, te je jedna manja grupa postupila po vlastitom nahođenju a ne po programu i principu koji im je dat u obavezu. Borba na ”Uhudu” mladom muslimanu je pouka da je nužno da slijedi upute učitelja, da se ne oslanja samo na vlastite kapacitete, znanje i snagu već da traga za mudrošću i bereketom u poslušnosti prema svojim roditeljima i učiteljima.
Ako mlada duša nakon određenih vlastitih grešaka koje su se desile na ”Uhudu” bude samokritična, ako bude osjetila samoprijekor (”duša koja sebe kori”- El-Kijama, 2.) i učinila teube i istigfar, a pod vođstvom svojih učitelja, onda ulazi u fazu zrelosti, fazu ”Oslobođenja Mekke.”
Za ashabe oslobođenje Meke je povratak u grad Objave, u grad Kabe, u grad mnogih Božijih poslanika.
U simboličkom smislu to je povratak Izvoru, povratak sebi. Rušenje idola koji su se nalazili u Kabi jeste rušenje idola u našem srcu-jačanje imana. To je istinska spoznaja. Rušenje idola u haremu Kabe jeste jačanje našeg islama-našeg ahlaka i čvrsto vezanje za šerijatske propise. To je predanost Allahu, dž. š.
Oslobođenje Meke je bilo 8. godine po Hidžri odnosno 21. godine po poslanstvu.
Ovaj period možemo simbolički povezati sa 21. godinom života mladića ili djevojke. To je period okončanja studija, dobivanja posla i društveni angažman. Ovo je period kada se aktivno razmišlja o formiranju porodice, kada je život na dunjaluku jasniji, vidljiviji, kada su planovi i očekivanja veliki.
Ostvarenje zadatih ciljeva, društveni angažman, formiranje porodice, misionarsko djelovanje, jeste upotpunjavanje imana i islama u prsima i djelovanju mladog muslimana i taj period traje do kraja života. Ovaj period možemo nazvati period ”Oprosnog hadža”. Period potpune predanosti Gospodaru. Period 23. godine poslaničke misije ili simbolički kazano 23. godine života mladog čovjeka. Tada je stavljen konačni pečat na Objavu kada je Poslanik, a. s. dobio posljednji ajet na Arefatu, na Oprosnom hadžu:”Danas sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan Sam da vam vjera islam bude.” (El-Maide, 3.)
Neka ovi ramazanski dani budu inspiracija mladom čovjeku, da kroz ovaj kratki simbolički prikaz najvećih događaja iz poslaničke misije, bude motiv da i sam pronikne u kur’anske i hadiske poruke i druge događaje iz poslaničke misije, da ih poveže sa vlastitim životom kako bi mu iman i islam bili upotpunjeni a time spoznaja i ahlak bili što je moguće bliži našem uzoru i učitelju svijeta Muhammedu, a. s.
Piše: Sanel-ef. Hodžić, imam u džematu Donja Obodnica
