Allah, džellešanuhu, sakupio je sve ajete o postu na jednom mjestu u Kur’anu u suri El-Bekare: „O vjernici! Propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, da biste se grijeha klonili, i to neznatan broj dana; a onome od vas koji bude bolestan ili na putu – isti broj drugih dana. Onima koji ga jedva podnose – otkup je da jednog siromaha nahrane. A ko drage volje da više, za njega je bolje. A bolje vam je, neka znate, da postite. U mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje Kur’ana, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz Pravoga puta i razlikovanja dobra od zla. Ko od vas u tom mjesecu bude kod kuće, neka ga u postu provede, a ko se razboli ili se na putu zadesi, neka isti broj dana naposti – Allah želi da vam olakša, a ne da poteškoće imate – da određeni broj dana ispunite, i da Allaha veličate zato što vam je ukazao na Pravi put, i da zahvalni budete“ (Al-Bekare: 183–185).
Prvi ajet, koji započinje riječima: „O vjernici! Propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, da biste se grijeha klonili“ – jasno govori da je post drevni obred kojeg je Allah propisao i prijašnjim narodima, te da ga je čovjek odavno upoznao. Pobožni ljudi su ga prepoznali kao sredstvo približavanja Allahu, dok su ga idolopoklonici smatrali kao samodisciplinu i duhovni trening. Dakle, on nije ekskluziva određene grupacije niti poslanice, već je stvar prirodnog osjećaja koji neprekidno ili s prekidima traje kod svakog živog stvorenja, bez obzira na to što su se forme i vrijeme posta mijenjali shodno različitosti naroda i vremena.
Neki ljudi govore da je post apstinencija od hrane, pića i tjelesnog uživanja. Tako misle i mnogi muslimani, smatrajući da su, ako se tokom dana budu suzdržavali od te tri stvari, izvršili obavezu posta i onog što je Allah naredio.
Ustvari, ovo je samo formalna i pasivna strana posta, što ne može biti suština posta kojeg je Allah stavio u obavezu Svojim robovima. Allah je započeo ajet o postu riječima „O, vi koji vjerujete“, a završio riječima „da biste bili bogobojazni“ i „da biste bili zahvalni“, između početka i završetka ajeta nalazi se naredba posta „propisuje vam se post“.
Nema sumnje da je u ovom pozivu, koji je započet prozivanjem vjernika, a znamo da je vjera osnova svakog dobra i izvor svih blagodati, i koji je završen spominjanjem bogobojaznosti, koja je smisao vjerovanja i tajna uspjeha, snažna uputa i jasan znak da post kojeg Allah traži i želi od nas nije puka apstinencija od hrane i pića, već je suzdržavanje od svega onoga što oponira vjerovanju i kosi se sa vrijednostima bogobojaznosti i samokontrole (ar. al-murakaba).
Zabrana hrane i pića nije glavni aspekt posta kod muslimana, već je to, kako je kazano, samo fizički aspekt iza kojeg stoji pravi smisao posta: usađivanje navike samokontrole i strpljenja u biće vjernika. Jer, uz to dvoje, namjera postaje iskrena a odluka čvrsta, životne prilike su za čovjeka lakše, strasti su slabije, a želje racionalnije.
U životu postoji mnogo poteškoća kojima je čovjek izložen, pa mu je itekako potrebno da se okiti strpljenjem kako bi ostao čvrst i postojan. Nema ništa preče od samokontrole i iskanja pomoći od Allaha, obraćanja Njemu i oslanjanja na Njega. Zato je Allah propisao i stavio u obavezu post tokom mjeseca ramazana, a to je jedan od 12 mjeseci u kojem će svakog dana zaredom postač usađivati naviku da bude strpljiv i da kontroliše svoje strasti. Potom, propisan je svake godine da bi se ponavljale te lekcije, a sjeme pobožnosti izraslo. Stoga, postač je obavezan da svake noći tokom ovog mjeseca nastavi sa tim navikama okićen strpljenjem i naoružan samokontrolom, da ne pretjera sa onim što mu je tokom dana bilo zabranjeno, kako ne bi ugasio zrake srčanog blistanja koje je osjetio u toku dana i kako ne bi prekinuo duhovni zanos, pa da se vrati svojem posrtaju i griješenju. Na ovaj način se ostvaruje Allahova mudrost posta koji je snažna podrška čovjeku u činjenju dobrih djela. Njime se čiste srca, kristališu duše, disciplinira duh, a čovjek postaje jak izvor sopstvenog dobra i koristi svojih sunarodnika. On na taj način živi zadovoljno svoj život koji je zaogrnut ljubavlju i samilosti, potpomaganjem i mirom, i tako se približava uzvišenim stvorenjima, prihvata Božije zapovijedi i društvene odgovornosti, snagom koja ne poznaje slabost, postojanošću koja ne poznaje neodlučnost, iskrenosti koja ne poznaje pretvaranje, vjerovanjem koje ne poznaje sumnju, pa onda život postane dobar, a ljudi sretni.
Dakle, postač je melek u obliku čovjeka; on ne smije lagati, sumnjičiti, spletkariti, smišljati smicalice, izdati drugoga, kao što ne smije jesti tuđi imetak na nedopušten način.
Ovakvo značenje ima post. U njemu se spaja forma, a to je apstinencija od svega što kvari post, i smisao, a to je jačanje duha vjerovanja samokontrolom. Na taj način postač će svojim postom objediniti čišćenje i oslobađanje duše od nečisti i očistit će je i osloboditi činjenjem dobrih i prihvatljivih djela, a na to ukazuju riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: „Onaj ko se ne prođe ružnog govora i postupka prema njemu, nema potrebe da radi Allaha ostavlja hranu i piće“, te drugi hadis: „Nije post samo suzdržavanje od hrane i pića već i od ružnog govora i svađe.“ A dovoljno će nam biti da na ovom mjestu spomenemo riječi Allaha: „Allah doista prima od bogobojaznih“ (Al-Ma’ide: 27).
Ajet u kojem Allah kaže: „U mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje Kur’ana, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz Pravoga puta i razlikovanja dobra od zla“ ukazuje na mudrost odabira ovog mjeseca za obavezni post, a to je vrijeme u kojem se pojavila najveća blagodat na koju trebamo biti zahvalni – blagodat početka objavljivanja Kur’ana Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem. Nema sumnje da Kur’an čisti srca i uzdiže duše, pa je k tome post najprikladniji ibadet zahvale za čišćenje i uzdizanje duše.
Piše: Edib-ef. Avdić, imam Bijele džamije
Tekst je objavljen u Ramazanskim novinama Medžlisa Islamske zajednice Tuzla, 2025. godine