U ovosedmičnoj halki govorit ćemo o savjetu u vjeri. Iako nas to asocira na davanje savjeta koji se tiču vjere, možemo reći da davanje savjeta po bilo kojem osnovu ima veze sa vjerom.
Prije svega davanje savjeta ima za cilj da se spriječi činjenje pogrešnih stvari, ili popravku i sanaciju situacije koja je ishod napravljenje greške, bilo da je to u vjeri ili nečemu drugom. Znači savjetom želimo dobro svome bratu muslimanu, a to je od vjere, čak šta više od njene potpunosti. Treba naglasiti da je davanje savjeta po pitanju vjere na prvom mjestu na ljestvici po svojoj važnosti, jer od čovjekove vjere zavisi njegova konačna završnica na onom svijetu.
Toga treba biti svjestan kako onaj koji daje savjet tako i onaj kome je upućen. Pogotovo ovaj drugi jer je savjet bitniji za njega i od njega zavisi hoće li prihvatiti savjet i izbjeći grijeh.
Ili ukoliko je već počinio grijeh hoće li se pokajati i napustiti grijeh pa da mu bude oprošteno. Ne treba se ustručavati prihvatiti savjet makar onaj koji upućuje savjet, ukoliko je ispravan, imao neku drugu namjeru ili cilj. Onaj koji daje savjete treba imati na umu sljedeće:
Iskrenost u davanju savjeta
- Iskrenost u davanju savjeta. Savjet treba da se daje isključivo Allaha radi. Davanje savjeta ne treba biti razlogom ostvarivanja neke dunjalučke koristi, ili skretanja pozornosti na sebe, ili pokazivanja znanja, ili da bi se postalo poznato, ili da bi osramotili i omalovažili onoga kome dajemo savjet. Savjet trebamo davati da bismo pomogli bratu muslimanu zato što nam je to Allah dželle še’nuhu naredio i što je to dobro djelo. Samo na taj način možemo imati koristi od davanja savjeta.
- Posjedovanje adekvatnog znanja o onome o čemu dajemo savjet. Onaj koji daje savjet ne treba davati savjete po pitanjima o kojima ne posjeduje adekvatno znanje, jer posljedice tada mogu biti kobne i po njega samoga i za onoga koga savjetuje.
Pored toga mora dobro poznavati i stanje onoga kome daje savjet. Uzmimo za primjer medicinu, svi se slažemo da lijekove ne može propisivati onaj koji ne poznaje medicinu, u protivnom posljedice su kobne i pacijenta može odvesti u samrt, ili ako ne poznaje pravu dijagnozu pacijenta. Davanje savjeta po pitanju vjere je na još višem stepenu ozbiljnosti i to ne treba olako shvatati. Danas imamo situaciju da svi dijele vjerske savjete i političari, i kritičari, i knjigovesci, i stakloresci i svi drugi. Pojedince kada pitate osnovne stvari nemaju odgovora.
Mnogi govore ja mislim da je ovako ili onako. To mislim mora biti utemeljeno na adekvatnom dokazu, na dokazu koji je u metodologiji islamskog prava okarakterisan kao dokaz. Ukratko mora se posjedovati odgovarajuće znanje jer davanje savjeta bez znanja je grijeh i može imati kobne posljedice, a Allah dželle še’nuhu kaže: „I ne povodi se za onim što ne znaš.“
Gdje dati savjet?
- Savjet ne treba davati javno pred svijetom, nego kada je osoba sama. Tada je savjet prihvatljiviji jer niko ne voli da se javno proziva i rijetko ko tada prizna grešku. Čak šta više to smatra pohvalnim što ga niste prozvali i osramotili. To je praksa našeg selefu saliha-ispravnih prethodnika i oni su rekli: „Onaj ko drugoga nasamo nasavjetuje to je pravi savjet, a onaj koji ga nasavjetuje pred ljudima taj ga je izgrdio.“ Naravno postoje situacije kada je obaveza javno upozoriti na negativne postupke pojedinaca. Od tih situacija jeste kada je osoba uticajna i za kim se povode mase, a ustrajava na javnom činjenju grijeha nakon što mu je upućen savjet, ili da npr. ženska osoba uđe u džamiju a nije propisno obučena.
- Savjet treba davati u odgovarajućem vremenu i na odgovarajućem mjestu. To je zbog toga da bi savjet bio što prihvaćeniji. Ovu procjenu donosi onaj koji daje savjet i on mora procijeniti kada je najpovoljniji trenutak da uputi savjet.
- Savjet se treba davati na najbolji način i sa blagošću. Sami ne volimo kada nas neko upozorava na grub način i od takvog ne želimo prihvatiti savjet makar on i bio ispravan.
- Savjet treba da bude kratak i jasan. Kada se daje savjet ne treba duljiti, jer pametna osoba zna ako je pogriješila i ako hoće prihvatiće savjet. Duljenje je uglavnom ponavljanje istog savjeta drugim riječima. Isto tako savjet treba biti jasan i ne treba biti zamršen i nejasan jer time nećemo biti shvaćeni a i sam savjet neće biti prihvaćen.
Ovo je ukratko čega se treba pridržavati prilikom davanja savjeta i davanjem savjeta na ovakav način postiže se cilj. Vrijednost savjeta nije potrebno posebno isticati, jer svi smo toga svjesni, ai dovoljan je hadis u kojem je Allahov poslanik sallallahu alejhi ve sellem vjeru nazvao savjetom. O ovom hadisu će biti govora.
Ajete koje je imam Nevevi rahimehullah izabrao u ovom poglavlju.
Allah dželle še’nuhu je rekao: „Zaista su samo vjernici prava braća,“ i rekao je za Nuha alejhisselam : „I savjete vam upućujem,“ i rekao je za Huda: „I ja sam vam iskren savjetnik.“
Bratstvo po vjeri
Prvi ajet naglašava da je bratsvo po vjeri iznad bratstva po srodstvu, i da je to jedino pravo bratstvo. Razlog se krije u tome što je bratska veza u vjeri isključivo radi Allaha i vjere, i ona je lišena svih dugih primjesa. Ovaj ajet spomenut je ovdje zbog toga što braća treba da se pomažu, a najbolja pomoć je iskren savjet. Brat želi bratu što želi samome sebi i to je pravo bratstvo a vjera nam upravo to i nalaže.
U druga dva ajeta naglašeno je da su poslanici alejhimusselam slati svojim narodima u svojstvu savjetnika. Ima još takvih ajeta. To potrvrđuje činjenicu koja je došla u hadisu, da je vjera savjet. Ukazuje i na to da osoba koja savjetuje mora posjedovati znanje jer su poslanici alejhimusselam bili najučevniji ljudi i znali su u šta i na koji način pozivaju. Poznato je da učenjaci imaju status nasljednika jer su od poslanika alejhimusselam naslijedili znanje.
Temim b. Evs Ed-Dari prenosi da je Allahov poslanik sallallahu alejhi ve sellem rekao: „Vjera je savjet.“ „Za koga“ upitali smo ga, a on nam je odgvorio: „ Za Allaha, Njegovu knjigu, Njegovog poslanika, za vođe muslimana i sve muslimane.“
Vjera je savjet
Ovaj je hadis je od velike važnosti i značaja. U njemu se naglašava da je vjera savjet, isto kao što je za hadž rekao da je Arefat, što pokazuje kolika je vrijednost savjeta.
U ovom hadisu je savjet okarakterisao kao vjeru, a nasihat-savjet je u arapskom jeziku oslobađanje nečega od primjesa, što je ustvari iskrenost, i znači biti pošten u svim postupcima obavljajući ih na način kako je to Uzvišeni Allah propisao.
Vjera je savjet u svemu što je Allah naredio i u svemu što je zabranio. Ovo ubuhvata pravo Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, pravo Kur’ana, prava vođa i svih ljudi. Kako smo spomenuli nasihat-savjet u arapskom jeziku znači oslobađanje nečega od primjesa, što je ustvari iskrenost, kao oslobađanje vjerovanja od širka-pridruživanja, i znači biti pošten u svim postupcima obavljajući ih na način kako je to Uzvišeni Allah propisao bez varanja, prevare i manjkavosti. Arapi za čisto zlato između ostalog kažu i zehebun nasihun, ili za pravi med kažu aselun nasihun.
Tako isto čovjek treba da bude iskren u svojim djelima prema Allahu, Njegovoj knjizi, Njegovom poslaniku salllallahu alejhi ve sellem, prema muslimanskim vođama i svim muslimanima. Znači vjera nas tome savjetuje. Savjetuje nas da iskreno vjerujemo samo u Allaha bez ikakve primjese vjerovanja u nekog drugog, pa čak iman nije ispravan ako se ne negira postojanje drugog božanstva. To je ustvari pravo značenje riječi La ilahe illallah. Te riječi nije dovoljno izgovoriti nego ih treba potkrijepiti i valjanim postupcima, i tome nas vjera savjetuje. Vjera nas uči da ibadete iskljčivo činimo radi Allaha iz ljubavi prema Njemu slaveći samo Njega Jedinoga. Savjetuje nas i da izvršavamo sve Njegove naredbe i da se klonimo Njegovih zabrana. Da vjerujemo da je On jedini Stvoritelj, Izumitelj, Upravitelj, Ravnatelj i Opskbitelj. Da On jedini život i smrt daje. Savjetuje nas da Jedini On ima lijepa imena i savršena svojstva i da je On najmoćniji i najsilniji.
Savjetuje nas da vjerujemo da je Kur’an Allahov govor i da je od Njega potekao. Tekst Kur’ana i njegovo značenje su od Allaha. Moramo vjerovati da je istina sve ono što je u njemu došlo. Savjetuje nas da učimo i naučimo Kur’an kako bi po njemu postupali. Ashabi radijellahu anhum imali su poseban način učenja Kur’ana. Naučili bi deset ajeta pa ih sprovodili u praksu i ne bi prelazli na druge ajete dok ove ne nauče, razumiju i sprovedu u praksu. Moramo sačuvati Kur’an od bilo kakve promjene; dadavanja ili oduzimanja, kao i od krivog tumačenja. To nam je savjet za Kur’an.
Za Poslanika sallallahu alejhi ve sellem savjetuje nas prije svega da vjerujemo da je on poslanik i da je istina ono sa čime je došao od Allaha dželle še’nuhu. On je poslanik svim ljudima, a ne pojedinim narodima, čak i džinima. Vjera nas uči da njega slijedimo u prakticiranju vjere i da je to znak naše ljubavi prema Allahu dželle še’nuhu. Zauzvrat zaslužujemo Allahovu ljubav i oprost grijeha. Trebamo širiti i podržavati njegovo učenje. On nam treba biti preči i od samih nas. Od savjeta za Poslanika sallallahu alejhi ve sellem jeste da volimo i uvažavamo njegove ashabe radijellahu anhum.
Savjet za vođe i za sve muslimane
Prije sveka postoje vođe u vjerskom znanju i tumačenju vjere i vođe u predvođenju i upravljanju muslimana. Ulemu trebamo poštovati, uvažavati i slijediti. Znanje potrebano za vjeru kod njih tražiti i sticati. Željeti im dobro i o njima ružno ne govoriti. Oni za grešku koja im se desi ukoliko ulože sve napore u iznalaženju propisa za neku stvar imaju nagradu. Zato se ne treba izigravati s ulemom-učenjacima ukoliko pogriješe po nekom pitanju jer im je Allah preko toga prešao pa ko smo to mi da se izigravamo sa našom ulemom.
Naše vođe treba savjetovati, biti im pokorni i lojalni u svemu što nije grijeh prema Allahu dželle še’nuhu. Trebamo ih savjetovati i preporučivati im dobro i pomagati ih u dobru a odvraćati ih od zla. Ne smijemo dizati ustanke protiv njih, ili pomagati one koji su protiv njih, bilo riječima, djelima ili oružjem.
Svim muslimanima moramo željeti što želimo samima sebi u svemu. Upućivati ih na dobro, pomagati im ako im je to potrebno, saosjećati se s njima. Kako smo ranije spomenuli vjernici su braća i to je bratstvo jače. Zato ne smijemo mrziti našu braću vjernike i raditi protiv njih i ostavljati ih na cjedilu.
Džabir radijellahu anhu pripovijeda: „Dao sam prisegu Allahovom poslaniku sallallahu alejhi ve sellem na obavljanje namaza, davanje zekata i nasihat svakom muslimanu.“
Ranije smo naglasi da šta znači nasihat, i on u ovom hadisu ima značenje korektnog, iskrenog i poštenog odnosa prema svim muslimanima. To potvrđuje sljedeći hadis.
Enes radijellahu anhu pripovijeda da je Allahov poslanik sallallahu alejhi ve sellem rekao: „Nećete biti pravi vjernici sve dok ne budete željeli svome bratu muslimanu ono što želite samome sebi.“
Ovim hadisom imam Nevevi rahimehullah je htio ukazati šta znači nasihat-savjet prema muslimanima, a to je da njemu želiš ono što želiš samome sebi i to je mjerilo našeg međusobnog odnosa. To možemo postići samo ako smo iskreni u svome vjerovanju.
Piše: mr. Esnaf ef. Imamović, imam Svijetle džamije Slavinovići-Hukići