Hvala pripada Allahu. Neka je hvala Allahu koji ljude stvara nejakim i slabim, pa im poslije slabosti daje snagu, a onda ih u starosti ponovo čini slabim i nemoćnim.
Njemu pripada svaka hvala i neka je slavljen On. On otvara vrata oprosta i tevbe ko oprosta traži. Svjedočim da nema Boga osim Allaha. Kome Allah hoće da na pravom putu bude On njegova prsa prostranim učini i srce njegovo uputi. I svjedočim da je naš vjerovjesnik Muhammed, Božiji rob i Njegov poslanik. Neka su salavat i selam na njega, njegovu porodicu, njegove ashabe i sve one koji ih slijede do Sudnjega dana. Na početku i vama i sebi bogobojaznost preporučujem.
Poštovani džemate,
Večeras sa akšam-namazom ulazimo u desetu noć mjeseca muharrema za koju je Allahov Poslanik, a.s., rekao: ”Ko oživi noć Ašure (u ibadetu), Uzvišeni Allah proživjeti će ga kako on hoće.” Jevmul-ašura je dan kojeg su narodi i prije islama poštovali i cijenili.
Ašura je bila poznata i predislamskim Arapima koji su postili taj dan. Ašura nije samo dan historijskih događaja, ona je i duhovna lekcija, bogata mudrošću koja nadilazi vrijeme i prostor.
Deseti dan mjeseca muharrema je Dan ašure. U njemu je Uzvišeni Allah svojim poslanicima dao razne počasti i uzdigao njihove stepene. Allahov poslanik Muhammed, a.s., je mjesec muharrem nazvao šehrullahi el-muharrem (Allahov mjesec muharrem). Allahov poslanik, a.s., kaže: “Najodabraniji post poslije mjeseca ramazana je post u Allahovom mjesecu muharremu, a najodabraniji namaz poslije propisanih farz namaza je noćni namaz, salatu-l-lejl.“ (Muslim, Ebu Davud, Tirmizi i En-Nesai)
Poslanik, a.s., kaže i: “Ako ćeš postiti nafilu, posti u mjesecu muharremu, jer to je Allahov mjesec. U njemu ima jedan dan u kojem je Allah primio dovu jednom od prijašnjih naroda. U tom danu On oprašta grijehe onima koji se kaju.” (Tirmizi)
Ebu Katade, r.a., prenosi da je upitan Allahov poslanik, a.s., o postu desetog dana muharrema (Jevmul-ašure), pa je rekao ”da post ovog dana briše grijehe koje je čovjek počinio u protekloj godini.“ (Muslim)
Obilježavanje postom desetog dana muharrema je bila uobičajena praksa ashaba, posebno prije objavljivanja obaveznosti ramazanskog posta. Nakon toga je post ovim danom ostao u statusu dobrovoljnog posta (nafile.) Ko je htio postio ga je i imaće nagradu za to, a ko ne bude postio nema kazne, ali nema ni nagrade.
Kada je Muhammed, a.s., došao u Medinu i vidio Jevreje da poste deseti dan muharrema upitao je “Šta je to?” ”Ovo je dobar dan, odgovorili su, dan u kome je Bog spasio Izraelićane od njihovog neprijatelja (faraona) i Musa, a.s., ga je zato postio.” „Pa ja sam Musau preči od Vas“ – rekao je Muhammed, a.s. On ga je potom postio i naredio da se posti.“ (Buharija)
Hazreti Alija, r.a., prenosi da ga je pitao jedan čovjek u kojem mjesecu mu naređuje da posti nakon obaveznog ramazanskog posta. Alija, r.a., mu je na ovo pitanje odgovorio sljedeće: “Bio sam jedne prilike kod Allahova poslanika, a.s., kada ga je jedan čovjek upitao o ovome što si ti mene sada pitao, pa mu je Poslanik, a.s., rekao: “Ako želiš da budeš postač poslije obaveznog ramazanskog posta onda posti u muharremu, jer je to Allahov mjesec u kome je Allah, dž.š., oprostio nekim narodima i u kome će oprostiti i drugim narodima.“ (Tirmizi)
U islamskim izvorima se spominju neki događaji koji su se desili upravo na deseti dan muharrema (Jevmul-ašura) i mi ćemo ih danas spomenuti: Ademu, a.s., i hazreti Havi je oprošten grijeh koji su učinili u Džennetu nakon Iblisovog zavođenja i prevare. Nuh, a.s., se sa svojim vjernicima iskrcao na planinu Džudijj/Ararat, nakon što su potopljeni i uništeni nevjernici iz njegovog naroda. Junusa, a.s., je na ovaj dan iz svoje utrobe izbacio kit na obalu nakon što mu je Allah, dž.š. oprostio njegovu neprimjerenost. Musa, a.s., se sa svojim sljedbenicima spasio od Faraonove vojske prolazom preko Crvenog mora, a Faraon utopljen. Jusufa, a.s., je karavana izbavila iz bunara u koji su ga bacila njegova braća. Na ovaj dan rođen je Ibrahim, a.s., a Jakubu, a.s., je vraćen vid nakon dugogodišnjeg plača za svojim sinom Jusufom. Ejjub, a.s., je ozdravio od bolesti kojom je bio iskušan od Allaha, dž.š.. na ovaj dan. Sulejman, a.s., je dobio vlast nad
Izraelićanima na ovaj dan. Rođen je, i uzignut na nebo Isa, a.s., na ovaj dan. Muhammedu, a.s., je objavljeno i Allah, dž.š., ga obavještava da mu je oprošteno sve što je prije činio i što će činiti u budućnosti.
Pozivajući se na pojedine komentare Kur’ana, šejh Ismail Hakki El-Bursevi u svom komentaru Kur’ana (Ruhul-bejan) navodi: “Znaj da su se Nuh, a.s., i oni koji su se sa njim iz lađe iskrcali na Jevmi-ašuru, pa je Nuh, a.s., u znak zahvalnostu Uzvišenom, na taj dan postio, a i drugima je naredio da poste. Njima je na lađi bilo ponestalo hrane pa su pojedinci među njima prikupili ono što im je ostalo: neko pregršt pšenice, neko leće, neko leblebije… dok nisu sakupili sedam vrsta, pa ih je Nuh, a.s. na tlu, nakon što se potop povukao, skuhao, te su tim jelom iftarili. To je bilo prvo jelo koje je kuhano na zemlji nakon potopa. Ljudi su to prihvatili za običaj, za koji slijedi izuzetna nagrada ako se primjenjuje zato da bi se nahranili siromašni i gladni.
Braćo i sestre u vjeri,
Važno je da znamo i da je desetog muharrema, 61. godine po hidžri, na Kerbeli, u 55. godini života, ubijen Husejn, r.a., unuk Poslanika, a.s., zajedno sa još 17 mladića Ehli-
Bejta. Ovaj strahoviti događaj Allahov poslanik, a.s., najavio je još pola stoljeća prije a kazao je i: “Husejn je od mene, a ja sam od Husejna. Uzvišeni Allah voli onoga koji voli Husejna.” Ove riječi Poslanika, a.s., nisu samo pohvala, tada dječaka Husejna, r.a., one su nam znak da hazreti Husejnov put nije obična historija, već put vjere i principa koji nas obavezuje.
Hazreti Husejn ubijen je muslimanskom rukom, ubila ga je muslimanska vlast, muslimanskom sabljom, naredbom muslimanskog vladara, na muslimanskoj zemlji. Hazreti Husejn je ubijen, jer nije htio pognuti glavu pred tiranijom, nepravdom i zulumom.
Kerbela nije samo naša prošlost. Kerbela se ponavlja svaki put kada šutimo pred nepravdom, kada prodamo istinu za mir, kada se odreknemo pravde zarad pomirenja, kada se zbog lične udobnosti i povlastica odreknemo principa, kada nijemo gledamo kako stradaju nevini. Svaka zemlja ima svoju Kerbelu. Svaka generacija ima svoga Husejna. I svaki tiranin ima svoje ime, a tiranin tog vremena je Jezid.
U vremenu u kojem živimo Jezid nije samo ime, to je sistem koji koristi vjeru kao paravan, a uništava i gazi pravdu, kupuje šutnju naroda, zatvara oči i usta pred zulumom, guši slobodu i širi strah. Husejn, r.a., je rekao: “Bolja je časna smrt, nego život u poniženju.”
Ašura i Kerbela su poziv na unutrašnju borbu svakome od nas. Na borbu da ne izgubimo sebe, da ne prodamo istinu, da volimo bezuvjetno i da se žrtvujemo za ono što je ispravno. Jer, vjera nije samo riječ. Vjera je spremnost da se radi slobode, istine, pravde i principa vjere žrtvuje i ako treba izgubi sve. Vjera nas uči da se ne plašimo kada zlo napada. Ono što treba da nas zabrinjava je da istina šuti.
Kerbela se događa svaki dan u nama. Jer, svaki dan donosimo izbor; između istine i laži, između hrabrosti i pokornosti zlu, između vječnosti i prolaznosti, između dobra i zla. To je vječna lekcija, živa slika borbe između principa i interesa, istine i manipulacije, dostojanstva i pokornosti tiraniji. Danas se Kerbela ne dešava u pustinji. Dešava se u skupštinskim klupama, u kabinetima, na televizijskim ekranima, u našim šutnjama i srcima koja biraju komfor a ne istinu.
Ubistvo hazreti Husejna je najveća tragedija Ummeta i sramota svih muslimana a posebno onih koji okreću glavu i svojom ravnodušnošću skrivaju svaki spomen na ovaj gnusni zločin.
Prirodno je i normalno da nas sjećanje na ovaj događaj kao vjernike rastuži i postidi.
Međutim, zbog naših emocija ne smijemo izgubiti mjeru i životnu ravnotežu. Vjernik ne smije dozvoliti da ga emocije i osjećaji odvedu u grijeh i nestabilnost.
Obilježavanjem Dana ašure i postom tog dana, čuvamo spomen o nekim značajnim događajima iz naše hijerpovijesti, ali istovremeno crpimo snagu iz primjera neizmjerne milosti Allaha, dž.š., koju je na ovaj dan darovao vjernicima a nevjernike kaznio. Želja nam je, koju pretačemo u dove, da i mi, muslimani Bosne i Hercegovine, dočekamo deseti muharrem u kome će Allah, dž.š., poniziti, uništiti i iskorijeniti naše dušmane i neprijatelje.
Pred nama je još jedna prilika da zaradimo dobro djelo i očistimo se od grijeha, pa nemojmo je propustiti! Potrudimo se da postom, kao jednim od najiskrenijih ibadeta, ovih dana oživimo pritvrđeni sunnet našeg Poslanika, a.s., da steknemo ljubav Allaha, dž.š., da Mu se i na ovaj način približimo i da Mu iskažemo pokornost i zahvalnost!
Gospodaru naš, učini nas od onih koji, ako već ne mogu da govore istinu, barem da ne aplaudiraju nepravdi. Ne daj da budemo od onih koji šute kad istina plače, koji zulumćarima klimaju glavom i koji prodaju svoje dostojanstvo u bescijenje.
Molimo te, Allahu naš, uputi nas na pravi put, učini nas od onih koji govore i žive iskreno i pravedno, obdari nas strpljenjem, iskrenošću i dobrim djelima i podari nam snagu da budemo lijep primjer drugim ljudima. Amin.
Hafiz dr. sci. Edin-ef. Peštalić, imam Džamije “Kralj Abdullah”