Mustafa-ef. Sinanović (1955-1998): Čestiti odgajatelj vedrog duha

Ove godine, 5. novembra,  navršava se punih dvadeset i pet godina od preseljenja na bolji svijet Mustafe efendije Sinanovića. Mustafa efendija jedan je od onih ljudi koji su osvajali ljudska srca svojim vedrim duhom i osmijehom na licu, a s druge strane, svojom odgovornošću i odnosom prema radu. Svojim vrlinama, odnosom prema ljudima i prema radu ostavio je dubok trag na sve one s kojima je radio i živio.

Mustafa efendija rođen je 25. 04. 1955. godine u Višći (Živinice), od oca Mustafe efendije (zv. Mujo) i majke Sahbe kao najstariji od četvorice braće.  Svoja prva saznanja o vjeri stekao je učeći od svog oca, a zatim i pred svojim muallimom Derviš-ef. Siočićem kod koga je pohađao mekteb. U rodnom mjestu je završio osnovnu školu, nakon čega kreće očevim stopama te upisuje Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu.

Imamska misija

Po završetku petogodišnjeg školovanja u Medresi, u generaciji 1971. – 1976. godina, zasniva radni odnos i počinje raditi kao imam, hatib i muallim u džematu Poljice – Dublje, danas Medžlis Islamske zajednice Puračić. Na ovom random mjestu zadržava se nekoliko mjeseci, a potom svoj radni angažman nastavlja u džematu Budoželje, Medžlis IZ Vareš.

U ovom džematu Mustafa ef. zasniva porodicu, ženi se Kasema – hanumom s kojom ima sva sina: Dženana i Muhameda. Tokom trogodišnjeg rada (1977. – 1980. godine) u džematu Budoželje Mustafa efendija je, pored aktivnosti u džamiji, održavao mektebsku nastavu na dva mektebska punkta: Seoce i Kadarići. Mnogi stanovnici Budoželja još uvijek po lijepom spominju Mustafu-ef., sjećaju se lijepih razgovora s njim i savjeta koje im je upućivao.

Tokom mjeseca januara 1980. godine Mustafa efendija preuzima imamski angažman u džemat Kikači, Medžlis IZ Kalesija. U prvo vrijeme boravka u ovom džematu Mustafa-ef. sa porodicom živi kao podstanar u kući hadžije Muje Sakića. Obzirom na to zajedno sa džematlijama se angažuje na izgradnji imamskog stana, te se po završetku izgradnje useljava u novoizgrađeni stambeni prostor. U džematu Kikači provodi nešto više od jedanaest godina. Tokom svog rada u ovom džematu je održavao mektebsku nastavu u centralnoj džamiji džemata i na dva mektebska punkta: Gornji Kikači i Babina luka.

Pored imamskog posla u čemu se isticao vrijednim radom, efendija Sinanović je bio aktivan učesnik svih društvenih aktivnosti. U vrijeme buđenja bošnjačkog naroda i demokratskih promjena koje su tih godina zahvatale širu društvenu zajednicu, Mustafa efendija učestvuje u osnivanju Mjesnog odbora Stranke demokratske akcije i prvi je predsjednik Mjesnog odbora SDA Kikači.

U želji da bude bliže roditeljima i rodnom mjestu, efendija Sinanović 1991. godine zasniva radni odnos u džematu Gornji Pasci, Medžlis IZ Tuzla. Uslijedilo je nekoliko teških godina u kojima se naš narod suočio sa izazovima opstanka i egzistencije, nedostatka osnovnih potrepština za preživljavanje. U takvim okolnostima nije bilo mogućnosti da se realiziraju neki planovi na nivou džemata, prije svih plan o izgradnji vakufske kuće. Naime, vakufska kuća koju je Mustafa efendija zatekao u džematu bila je u jako lošem stanju, skoro neuslovna za boravak četveročlane porodice.

Odmah po završetku agresije i uspostavljanju mira zajedno sa džematlijama angažovao se na izgradnji vakufske kuće čija izgradnja je završena 1997. godine. Međutim, Allahovom odredbom efendija Mustafa u ovoj kući živio je oko godinu dana.

U četvrtak, 5. novembra 1998. godine, Mustafa efendija je u 43. godini života, preselio na bolji i vječni svijet, od posljedica jakog infarkta. Vijest o njegovoj iznenadnoj smrt ražalostila je sve koji su ga poznavali i izazvala nevjericu kod njegovih najbližih, kao i kod kolega i džematlija Gornjih Pasaca i Kikača.

Dženaza mu je obavljena u Gornjim Pascima, a zatim i u Mustafinom rodnom mjestu – Višći. Dženazi je prisustvovao veliki broj imama iz Tuzle, Živinica, Kalesije i drugih krajeva, te impozantan broj džematlija Gornjih Pasaca, Kikača, Višće i drugih džemata.

Djeca su ga voljela

Svojim prisustvom dženazi i oživljavanjem uspomena na Mustafu efendiju u tihim razgovorima kolege imami i džematlije svjedočile su o karakteru i vrlinama Mustafe ef. Mnogi i danas, 25 godina poslije preseljenja na ahiret, prisjećaju se vedrog duha Mustafe efendije, njegovog lijepog ahlaka i pristupa ljudima, kako odraslima tako i djeci. Polaznici mekteba ga se prisjećaju kao velikog insana, pedagoga i učitelja spremnog da se s djecom našali i da ih tako motiviše na učenje.

“Efendija Sinanović je imao jako veliku ulogu u mom ličnom odgoju prije svega i u mektebskoj nastavi. Njegov način predavanja i prenošenja znanja bio je jedinstven i neponovljiv. To dokazuje i veliki broj polaznika mektebske nastave u to vrijeme u našem džematu. Zahvlajujući njegovom pristupom prema nama, djeci tada, sam jako brzo naučio klanjati sve namaze i savladati arapsko pismo.Nakon toliko godina i danas su mi ostale u sjećanju njegove lijepe i poučne priče, njegovi savjeti koji su meni lično putokaz i dan danas. Volio je rad sa djecom i djeca su njega voljela. Njegovo preseljenje na ahiret je za mene lično značio jedan veliki gubitak nekoga ko mi je bio uzor i stub u najbitnijem dijelu života, a to je rano momačko doba kada se donose jako bitne životne odluke.Ali hvala Allahu dž.š da sam imao priliku da slušam njegove savjete i da smo imali takvog efendiju u svom džematu”, kazao je Meris Emkić, jedan od polaznika mektebske nastave u džematu Gornji Pasci.

Pokazatelj posvećenosti u radu u mektebu jeste i činjenica da je nekoliko njegovih mektebskih učenika pohađalo Gazi Husrev begovu i Behram-begovu medresu.

Mustafa efnedija je među svojim džematlijama ustao upamćen i po svojoj elokventnosti. Bio je rado slušan u džamiji na vazu, hutbi, mevludu, ali i u svakodnevnoj, običnoj ljudskoj priči i svakodnevici. Džematlije ga pamte  po njegovom lijepom i melodičnom učenju Kur’ana, ezana, mevludskih spjevova. Ali ono po čemu ga neki najviše pamte je njegov osjećaj za istinu i pravičnost. Svoje iskreno vjerničko ubjeđenje Mustafa efendija je prenosio i na druge, a njegova posvećenost principima vjere bila je rezultat njegove želje da kroz svoj rad, svoju misiju stekne zadovoljstvo Uzvišenog Gospodara.

Dvadesetpet godina poslije smrti mnogi se i danas sa sjetom i poštovanjem sjećaju efendije Sinanovića i njegovih profesionalnih i moralnih vrlina.

Sjećajući se Mustafe efendije molimo Allaha dž.š. da ga nastani u Dženneti-firdevsu, da ga obraduje Svojim zadovoljstvom kojem je Mustafa efendija težio svim svojim bićem.

Piše: Dženan-ef. Sinanović