Kada bi ga nešto zabrinulo, Poslanik, alejhis-selam, tražio je utočište u namazu.
Imam Ahmed i Ebu Davud bilježe od Huzejfe, r.a., da je Božiji poslanik, a.s., kada bi ga nešto rastužilo, klanjao namaz. Poznato je da je Poslanik, a.s., kada bi ga nešto zabrinulo, tražio pribježište kod Allaha, dž.š., namazom. Namaz posreduje kod Allaha, dž.š., i sredstvo je izbavljenja od tegoba. Stoga je propisan i hadždže-namaz, o kojem Imam Ed-Dihlevi kaže: »Temeljna odlika ovog namaza sastoji se u sljedećem: ljudi su u prilici da nešto traže i mole tako da ih nevolja može natjerati na razmišljanje da im može pomoći neko drugi mimo Allaha, te su u prilici da pogriješe, ne tražeći pomoć samo od Allaha. Stoga im je propisan namaz i dova da bi se zaštitilo od ovog zla…»
Abdullah ibn Ebi Ewf prenio je da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: «Kome je potrebna Allahova pomoć ili pomoć nekog čovjeka neka abdesti i klanja dva rekata, zahvali se Allahu i donese salavat na Poslanika, a.s., zatim neka kaže: La ilâhe illellâhul-hâkîmul-kerîm. Subhânellâhi rabbil-‘aršil-‘azîm. Elhamdulillahi rabbil-alemîn. Es-eluke mudžîbâti rahmetike, we ‘azâimi magfiretike, wel-ganîmete min kulli birrin, wesselâmete min kulli ismin. La ted-‘u lî zenben illâ gaferteh, ve lâ hemmen illâ feredžteh, ve lâ hâdžeten leke fîhâ ridâen illâ kadajtehâ, jâ erhamerrâhimîn. (Nema Boga osim Allaha, Blagog i Plemenitog. Slavljen neka je Allah, Gospodar Arša velikog. Hvala Allahu, Gospodaru svjetova. Tvoju milost molim i Tvoj oprost i nagradu za učinjena dobra djela i spas od grijeha. Ne ostavi ni jednog moga grijeha da ga ne oprostiš, niti brigu da je ne otkloniš, niti neku potrebu sa kojom si Ti zadovoljan, a da je ne ispuniš; o, Ti, Koji si najmilostiviji.)»
U jednoj predaji koju bilježi Ibn Mâdždže stoji: «Zatim će tražiti ono što hoće vezano za dunjaluk ili ahiret, jer Allah je zaista Svemogući».
Postoji i drugi način obavljanja hadždže-namaza, koji se, možda, obavlja u najvećim nevoljama i izrazito teškim stanjima. Naime, Ibn Mes´ud, r.a., prenio je da je Poslanik, a.s., rekao: «Klanjaj dvanaest rekata noću ili danju, sjedi (tešehhud) između svaka dva rekata. Kada budeš sjedio na kraju namaza (tj. kada se namaz završi sa selamom), zahvali se Allahu i donesi salavat na Poslanika, a.s. Nakon namaza učini sedždu i tada prouči sedam puta Fatihu i sedam puta Ajetul-kursijju i reci: ˝La ilâhe illellâh, lâ šerîke leh, lehul-mulku ve lehul-hamdu ve huve ´alâ kulli šej’in kadir˝ deset puta. Zatim reci:˝Allahumme innî es’eluke bime`âkidil-`izzi min `aršike, ve muntehar-rahmeti min kitâbike ve ismikel-e´azami, ve džiddikel-e´alâ ve kelimâtiket-tâmmeti˝. Zatim moli ono što ti treba, a onda podigni glavu (sa sedžde) i predaj selam na desnu i lijevu stranu.»
Neki iz generacije selefa su rekli: ˝Nemojte lahkoumne poučavati ovome namazu, jer bi oni tako činili stalno dove, a bivale bi im uslišane˝.
Hakim bilježi da je Ahmed ibn Harb rekao: ˝Klanjao sam hadždže-namaz i osvjedočio se da je istina˝.
[Poglavlje iz knjige: NAMAZ – TAJNE I PROPISI; Abdul Halim Mahmud; preveli Amir Karić i Munir Mujić; MIZ Tuzla, 2000]