Ramazan – mjesec dove

Ramazan je mjesec svekolikog dobra. O njegovoj vrijednosti svjedoče izvori naše plemenite vjere islama, kur’anski tekst, hadis, kao i cjelokupna bogata islamska tradicija. Svaki njegov tren je blagoslovljen i važan, a dobra djela u njemu mnogostruko više vrijede kod našeg Gospodara. To je vrijeme posta, ibadeta, intenzivnog druženja sa Kur’anom, a nadasve – vrijeme dove. Ramazanska dova očituje stanje srca postača koja su omekšala kroz propis posta i postala svjesna svoje potpune ovisnosti o Stvoritelju. Nije slučajno da nakon ajeta u kojem Allah, dž.š., propisuje post dolazi i jedan od najsnažnijih ajeta o dovi: “A kada te robovi Moji za Mene upitaju – Ja sam, zaista, blizu. Odazivam se dovi onoga koji Me doziva kada Me doziva.” (El-Bekare, 186)

Značajan broj ajeta počinje sa “Pitaju te…”, zatim slijede riječi “Reci!” ili “Kaži!”. Međutim, u ovom ajetu ne slijedi spomenuti imperativ, već riječi koje ruše prepreku između roba i njegovog Stvoritelja: “Ja sam, zaista, blizu”. Riječi “robovi Moji” ukazuju na počast koju Allah ukazuje samo Svojim robovima. Za njih, On je blizu i odaziva se kada ga zazivaju!

Poznati tabi’in Bekr b. Abdullah el-Muzeni kaže: “Čovječe, nikome nije ukazana čast kao tebi! Prepušteno ti je da se obratiš svom Gospodaru kad god poželiš, a između tebe i Njega nema ni perde ni posrednika.”

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Trome se dova ne odbija: pravednom vladaru, postaču dok se iftari i dova onoga kome je učinjena nepravda.” Ova predaja jasno ukazuje na privilegovano mjesto dove postača koja je smještena između dvije važne kategorije čija je dova kabul, pravednog vladara i mazluma. Trenutak iftara je vrijeme kada je srce najiskrenije. Post je priveden kraju, srce je radosno, zahvalno i ponizno, a iz takvog srca dolazi iskrena dova.

Dova je dragocjen poklon darovan vjeniku. Ona mu pruža mogućnost stalne povezanosti za njegovim Stvoriteljem. Istrajnost u dovi i danonoćno obraćanje Allahu, dž.š., zasigurno su najizrazitiji pokazatelji iskrenosti i duboke vjere našeg pejgambera Muhameda, a.s., koji je sa željom da prenese ovu svoju vrlinu na svoj ummet kazao da niko uz dovu nije nastradao. Allah, dž.š., upozorava: “Gospodar vaš je rekao: ‘Pozovite Me i zamolite, Ja ću vam se odazvati! Oni koji iz oholosti neće da Mi se klanjaju – ući će, sigurno, u Džehennem poniženi.'”(Gafir, 60) Oholost je suprotna osjećaju ovisnosti o Allahu koju vjernici osjećaju. Oholo srce ne poznaje dovu.

Ebu Hazim je kazao: “Više strahujem od toga da ću biti odvraćen od učenja dove, nego što se plašim da mi Allah neće dovu uslišiti.”

Dova je priznanje Allahove veličine, zahvala na blagodatima i, prije svega, traženje oprosta i upute. U ramazanu vjernik podiže ruke moleći za oprost grijeha, čistoću srca i uputu na Pravi put. To je mjesec u kojem se brišu grijesi, podižu stepeni. Tajna uspjeha vjernika je u Allahovom magfiretu, tj. oprostu. Uzvišeni kaže: “Uspio je ko (dušu) očisti, a propao ko je uprlja.” Koliko je zapravo važno tražiti i moliti za oprost ukazuje i savjet našeg Poslanika, a.s., Aiši, r.a., da u svojoj dovi u noći Kadr, koja je vrhunac ramazanskog duhovnog putovanja, traži oprost.

Aiša, radijallahu anha, pitala je Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Koju dovu da učim kada bih znala da je Lejletul-kadr?”, a on joj je rekao: “Allahumme inneke ‘afuvvun, tuhibbul-‘afve, fa’fu ‘anni.” – “Allahu moj, Ti si Onaj koji prašta i voli oprost, pa mi oprosti.” Ova kratka, ali sveobuhvatna dova predstavlja suštinu ramazana: traženje Allahove milosti i oprosta. Posebno je zanimljiv izbor termina za traženje oprosta koji je upotrebljen u ovom hadisu, a to je “fa’fu ‘anni“, što znači da se moli da svaki trag grijeha bude izbrisan, baš kao da nije ni postojao.

Malik ibn el-Huvejris, r.a., priča ovaj događaj: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., se jednom prilikom penjao uz minberu, pa je na prvoj stepenici glasno rekao: ‘Amin! (Gospodaru, uslišaj!)’ Zatim se popeo na sljedeću stepenicu i ponovo rekao: ‘Amin.’ I na trećoj stepenici je također glasno izgovorio: ‘Amin.’ Ashabi su se začudili od tog njegovog neuobičajenog postupka, te im on objasni šta se ustvari desilo, rekavši: ‘Došao mi je melek Džibril, a.s., i rekao: ‘Muhammede, ko dočeka ramazan, a u njemu ne zasluži oprost, neka ga Allah udalji od Svoje milosti’, pa sam na to rekao: ‘Amin.’ Dalje Džibril reče: ‘Ko bude imao roditelje ili jednog od njih, pa zbog nepoštivanja njihovog prava uđe u džehennem, Allah ga je udaljio od Svoje milosti.’ I na to sam rekao: ‘Amin.’ Zatim Džibril, a.s., reče: ‘Kod koga se tvoje ime spomene, a on na tebe ne donese salavat, neka ga Allah udalji od Svoje milosti.’ Džibril reče: ‘Reci: Amin’, pa sam rekao: ‘Amin.'” (hadis je sahih; Tirmizi, Ibn-Hibban i drugi)

Ramazan je mjesec u kojem dova dobija svoje puno značenje. Važno je da u ramazanskim danima i noćima ne posustanemo u svojim dovama. Bereket mjeseca ramazana se ogleda u Allahovoj, dž.š., spremnosti da obaspe Svojom milošću i oprostom svakog ko Ga iskreno zamoli. Budimo istrajni u našim dovama tokom posta, prilikom sehura i iftara, na sedždama noćnog namaza i nakon učenja ajeta iz Kur`ana. Molim Onoga koji se odaziva robovima Svojim kada Ga pozovu da primi naše dove i ukabuli naše ramazanske ibadete. Amin.

Piše: Hafiz Ahmed Rahmanović