U ovoj našoj lijepoj zemlji skoro šest stoljeća prisutan je organizirani vjerski život. Tome svjedoče najstarije džamije u Bosni i Hercegovini: od Ustikoline, Nevesinja, Zvornika, Sarajeva, Banje Luke, Foče, Tuzle itd. Mnogo je onih koji su upisani u knjigu dobročinitelja. Svaka generacija nosi breme odgovornosti u vremenu u kojem živi. Nekada je taj emanet lakši, a nekada zahtjeva puno truda i odricanja.
U svome Ustavu Islamska zajednica je sebi propisala za cilj da svi njezini pripadnici žive u skladu s islamskim normama. Obavezala se da će, onoliko koliko bude u mogućnosti, svojim pripadnicima osigurati uvjete za izvršavanje islamskih dužnosti. Članovi Islamske zajednice su oni koji se identificiraju s ciljevima i vrijednostima koje ona promovira. Otuda je od izuzetne važnosti pitanje članarine i način na koji to razumijevamo.
Često se članarina poistovjećuje sa činom dženaza-namaza. Smatram da je takav pristup pogrešan i da ne odražava intenciju članstva u Islamskoj zajednici. Stoga, pokušat ćemo da ovu temu sagledamo na drugačiji način. Poznate su riječi poslanika Muhammeda, a. s., u kojima nas podsjeća na vrijednost nijjeta ili namjere, poučivši nas da se “djela vrednuju prema namjeri”. Ovaj hadis se nalazi na prvom mjestu u velikom broju hadiskih zbirki. Na tom tragu ulema je kazala da je ispravan nijjet veći od samoga djela. Dakle, rezultat našeg djela ovisi o našem nijjetu ili namjeri koju smo imali prilikom činjenja određenog djela. Tako je sa svakim našim djelom. Isto djelo mogu ljudi učiniti, a da jednima bude kabul, a opet drugi da nemaju nikakve fajde od njega.
Članarinu bismo mogli posmatrati na nekoliko načina.
Prvo, da novac koji izdvojim za članarinu dajem sa sviješću da činim dobro djelo, udjeljujem na Allahovom putu. Shvatam to kao sadaku kojom pomažem Allahovu vjeru. A Kur’an nas uči: “Allah će sigurno pomoći one koji Njegovu vjeru pomažu.” (El-Hadždž, 40)
I sve što iskreno zarad Njegovog zadovoljstva udijelimo, On će nadoknaditi i dat će nam mnogo više. Naš imetak se neće umanjiti, naprotiv.
Drugo, moja članarina znači jasnu i direktnu podršku džematu. Na takav način doprinosim da se svaki dan pet puta čuje ezan s munare moje džamije, da se obavljaju dnevni namazi u džamiji, džuma, teravija, bajrami, da se organizira mektepska pouka koju u našem gradu pohađa više od 2.000 učenika, aktivnosti s mladima i ženskim džematom, halke Kur’ana, sufare, predavanja, druženja, kursevi stranih jezika, matematike, fizike i hemije, i mnogi drugi vjerski sadržaji koji se organiziraju u 42 džamije u Tuzli. Također, značajan je broj humanitarnih aktivnosti koji se realiziraju tokom cijele godine, poput: projekata kućne njege, stipendija za učenike i studente, iftara, podrške učenicima generacije, donacije lektirnih naslova školama, aktivnosti u Domu penzionera, Domu za djecu bez roditeljskog staranja, Kazneno-popravnom zavodu… Moja članarina podržava sve ovo i još mnogo više od toga.
Treće, svjestan sam da je članarina dobrovoljna, niko me ne prisiljava, već to činim svojom voljom i s nijjetom da budem podrška svojoj zajednici. Iznos članarine je simboličan, s obzirom na to da u Tuzli na mjesečnom nivou iznosi 10,00 KM za jednog člana, a 12,50 KM za višečlanu porodicu.
Stoga, članarinu plaćaju oni koji svjesno i srcem žele da podrže svoj džemat, mekteb, zajednicu. Bez članarine nema džemata, a bez džemata nema ezana i mekteba, nema organiziranog vjerskog života. Neka su nam uvijek na umu riječi Uzvišenog: “Allahove džamije održavaju oni koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju i koji namaz obavljaju i zekat daju i koji se nikoga osim Allaha ne boje, oni su na Pravom putu.” (Et-Tevbe, 18)
Donesimo odluku da želimo biti oni koje Uzvišeni spominje u prethodnom ajetu.
Na kraju, kada ranije napisanog postanemo duboko svjesni i kada budemo članovi iz ubjeđenja, onda se možemo vratiti i pitanju s početka teme, a to je dženaza-namaz. Medžlis Islamske zajednice Tuzla za svoje dugogodišnje članove, kao vid zahvalnosti na višegodišnjoj podršci Islamskoj zajednici putem redovnog plaćanja članarine, u potpunosti na sebe preuzima troškove za vjerske i pokopne usluge dženaze.
“Neka se zna na čijoj sam strani”, kazao je mrav noseći kap vode kojom je želio dati svoj doprinos u spašavanju Ibrahima, a. s., od vatre koju su mu priredili njegovi neprijatelji.
Zaista, važno je svojim srcem, riječima i djelima pokazati kome pripadamo.
Budimo dio našeg džemata, budimo dio Islamske zajednice.
Piše: Esmir Hasanović
Tekst je objavljen u Ramazanskim novinama Medžlisa Islamske zajednice Tuzla, 2026. godine