Selo Obodnica u pisanim osmanskim dokumentima spominje se prvi put 1528. godine u sastavu tadašnje nahije Jasenica, u Zvorničkom sandžaku. Proces prihvatanja islama na ovim prostorima počeo je dosta rano. Taj proces je značajno utjecao i na nacionalni sastav stanovništva na ovim prostorima. Tako su se sve do završetka Drugog svjetskog rata ispred imena sela Obodnica upotrebljavali prefiksi „turska“, odnosno „katalolička“, te su ti prefiski zamijenjeni novim 1947. godine, tako da su dvije Obodnice dobile službene nazive Gornja i Donja Obodnica, i ovi nazivi se i danas upotrebljavaju. Džemat Donja Obodnica nalazi se 12 km sjeverno od Tuzle. Ovom džematu pripadaju i zaseoci: Kamenjaši, Šabani, Breške i Repuševac.
Džemat ima oko hiljadu stanovnika u 300 domaćinstava. Džamija je locirana u središnjem dijelu sela Donja Obodnica, i lijevo od nje put vodi prema Doknju i Tuzli, te Gornjoj Obodnici. Od džamije jedan krak puta povezuje mjesto s Avdibašićima i dalje s Dragunjom i Tinjom. Prema podacima Medžlisa Islamske zajednice Tuzla džamija u ovom mjestu je izgrađena oko 1900. godine. Bila je građena od šepera, pokrivena drvenim krovom, s drvenom munarom postavljenom u desni dio četverovodnog krova. U takvom stanju bila je sve do 1961. godine, kada je došlo do njenog temeljitog renoviranja. Džamija je izgrađena za nepune dvije godine. Svečano je otvorena 1963. godine a otvorenju je prisustvovao i tadašnji vjersko-prosvjetni referent (glavni imam) Odbora IZ-e Tuzla hafiz Husejn ef. Mujić, kasnije muftija tuzlanski i reisul-ulema Islamske zajednice u SFR Jugoslaviji (1987-1989).
Zbog naraslih potreba džemata i potreba za većom i funkcionalnijom džamijom, dana 21. augusta 2000. godine izabran je građevinski odbor za izgradnju nove džamije. Stara džamija je porušena 11. oktobra 2000. godine, a na istoj lokaciji pristupilo se izgradnji nove, s pravougaonom osnovom 12×9. Svečano je otvorena 17. augusta 2003. godine. Izgradnju džamije pomogli su brojni vakifi svojim prilozima, a najviše sredstava darivali su i same džematlije ovog džemata. Među značajnim donatorima su i preduzeća iz Sarajeva „Sarajevogas“ i „Roling Company“, te „Kopex Sarajlić“ iz Srebrenika i dr. U džamiji se obavlja beš vakat i ostali propisani namazi, a izvode se i prigodni vjerski programi. Na staroj džamiji bio je sazidan i kameni ćup za munaru do nivoa visine zidova džamije, koja ponovo izgrađena od drveta, ali je bila opšivena pocinčanim limom. Mektepska nastava se održava u mektepskoj učionici u Kamenjašima, tako da sva djeca dolaze iz Donje Obodnice u ovaj mekteb. Od vakufske imovine, osim džamije, mesdžida u Kamenjašima, imamske kuće i četiri mezarja, džemat raspolaže s oko 20 dunuma obradive zemlje i 5 dunuma šume. Ciklus narodnog okupljanja na tradicionalnim dovištima na području Tuzle i okoline počinjao je okupljanjem u Donjoj Obodnici svakoga 6. maja po novom kalendaru. Sam geografski položaj Donje Obodnice ostavlja dojam kao da je tlo ispod ovoga naselja potunulo između brda: Vodica, Mujčinove žile i Šarovca. Imam ovog džemata, sada, je mr. hafiz Eldar-ef. Ćatibušić.
(Informacije o džematu su preuzete iz Monografije Tuzlanski džemati, autora Šefke Sulejmanovića – Tuzla 2016. godine).