Hvala Allahu na svim blagodatima. Salavat i selam neka je na Božijeg poslanika Muhammeda, a. s. na njegovu časnu porodicu i ashabe. Allahov mir neka je na sve poslanike, na sve šehide, na sve evlije, na sve vakife, na sve muslimane ma gdje bili i živjeli. Amin.
”Onima koji se isele i koji budu iz zavičaja svoga prognani i koji budu na putu Mome mučeni i koji se budu borili i poginuli, sigurno ću preko hrđavih djela njihovih preći i sigurno ću ih u džennetske bašče, kroz koje će rijeke teći, uvesti; nagrada će to od Allaha biti. A u Allaha je nagrada najljepša.” (Ali Imran, 195.)
Devetog augusta muslimani dočekuju još jednu Novu hidžretsku godinu. Pred nama je 1443. hidžretska godina. Te 622. godine su muslimani predvođeni Poslanikom Muhammedom a.s. napustili rodnu Meku i krenuli na put dug pet stotina kilometara prema Medini. Učinili su hidžru Allaha radi, ostavljajući svoje kuće, imetke, a neki i svoje porodice, noseći sjeme islama u nadi da će se ono bolje primiti u oazi kakva je bila Medina.
Eh, ta lijepa Meka… Ej ti lijepa Meko, grade Ibrahimov! Ej ti lijepa Meko, smiraju Ismailov! Ej ti lijepa Meko, ti postade čežnja Muhammedova…
Prije hidžre na mnogo stotina godina Meka bi oaza i mjesto smiraja Hadžeri, r.a. i Ismailu, a.s., a od 610. god. kada poteče Objava Kur’ana, sve do 622. god. Meka bi postade tijesna Ismailovom potomku Muhammedu, a. s. jer tako rekoše oni koji su na očima i srcu imali koprene, a u duši neznanje, oholost i neposlušnost prema Stvoritelju.
Međutim, ne prođe mnogo godina, samo osam, kada se Muhammed a. s. vrati u Meku i oslobodi je, i u njoj, na taj dan, dade svakome pravo na život kojeg zaslužuje.
Eh, ta lijepa Meka… Ona je pala mnogo prije nego je oslobođena 630. godine, a mekanska aristokracija je poražena onog trenutka kada se suprotstavila poletu i snazi jedne male, odlučne grupe, proaktivnih pojedinaca, koji su vođeni idejom tevhida i snagom vođstva Poslanika Muhammeda a.s. Meka je počela padati onog trenutka kada je pomenuta mekanska aristokracija počela da čini nepravdu, nasilje i progon nad najboljim dijelom svoga stanovništva, a istovremeno je davala prednost i zaštitu nemoralnim ljudima i nasilnicima, kao što su progonitelji Bilala Habešije, r.a. i ubice Sumejje, r.a. Pala je Meka u potpunosti onog trenutka kada su je napustili Muhammed, a.s. i Ebu Bekr, r.a. čineći hidžru.
Muslimani su odbili da se identifikuju sa mnogoboštvom i odbili su da budu dio većine. Oni su Allahovom voljom bili odlučni da pišu stranice nove historije, i to najsvjetlije stranice historije čovječanstva.
Pripisuje se jednom arapskom lideru da je rekao: ”Teška vremena stvaraju jake ljude, jaki muškarci stvaraju dobra vremena, dobra vremena stvaraju slabe muškace, slabi muškarci stvaraju teška vremena.”
Zbog žrtve, truda i viteškog podnošenja iskušenja Muhammed, a.s. poredi svoje plemenite ashabe sa zvijezdana i reče za kojim god krenete nećete pogriješiti. (Muslim)
Iz njihove borbe i iskušenja zaključujemo da težina iskušenja i trnovitost pređenog puta određuje veličinu uspjeha koji zasigurno dolazi nakon savladavanja velikih kušnji. To je Allahov zakon. To je put ili hidžra svih Božijih poslanika. I zaista teška vremena stvaraju jake ljude. Zar Nuh, a. s. nije sam gradio lađu, sa svim izazovima i poniženjima koje je doživio od svoga naroda, a spasiše se samo oni koji se ukrcaše sa njim na lađu? Zar Ibrahim, a. s. ne krenu iz vatre (lomače) koju za njega sunarodnici pripremiše, dok ne posta Halilullah – Allahov prijatelj? Zar Jusuf, a. s. ne krenu iz bunara, na put koji ga odvede da postade upravnik riznica Egipta? Zar Musa, a. s. ne krenu u bešici preko Nila na put pun životnih iskušenja, dok ne dođe na Sinaj gdje bi u prilici da razgovara sa Allahom, dž. š.? Zar Isa, a. s. nije bio sam sa majkom, a zatim bi uzdignut na nebesa? Zar Muhammed, a. s. nije bio siroče, a postade ”Milost svim svjetovima?”
U svim ovim hidžrama je učestvovao veoma mali broj ljudi, od jednog čovjeka do nekoliko desetina ljudi. Međutim, Bog je osvijetlio njihove staze i sačuvao spomen na njih na oba svijeta i primjerom su ljudima do Sudnjeg dana. Ideje i misija pomenutih poslanika i njihovih sljedbenika su sačuvane u svetim knjigama da budu inspiracija i čisto vrelo napajanja žednih duša koje proživljavaju slična iskušenja i čine vlastite hidžre. Ovo nisu samo lekcije iz povijesti koje treba čitati i pamtiti već iz njih uzimati pouku i crpiti mudrosti.
Kao zaključak možemo citirati Ibn Ataullaha el-Iskenderija koji je kazao: „Istinske Allahove robove ne boji vrijeme, već oni boje vrijeme svojom bojom.“
Molimo Allaha Uzvišenog da se smiluje muhadžirima i ensarijama kao i svim muslimanima. Amin!
Neka je mubarek 1443. hidžretska godina svim muslimanima.
Tuzla, 6.8.2021. godine
Sanel-ef. Hodžić, imam u džematu Donja Obodnica