Hafiz dr. Edin-ef. Peštalić, imam Džamije Kralj Abdullah
Tokom života čovjek naiđe na mnoge poteškoće. Lijepi trenuci, radost, veselje, ali i poteškoće. Belaji i iskušenja su sastavni dio naših prolaznih života. Čovjek je po definiciji slabo i zaboravno biće, ali u isto vrijeme i najskladnije i najsavršenije Allahovo, dž. š. stvorenje.
Međutim, uzimajući u obzir čovjekovu i slabost, ali i skladnost kao neodvojive osobine, on iz potrebe da održi tu skladnost i harmoniju, a da svoju slabost održi u granicama prihvatljivog, mora stalno biti u pokornosti Allahu, dž. š. i oslanjajući se na Njega.
Predanost Allahu, dž. š. u svakoj prilici, putem tevekkula mi priznajemo svemoć, sveznanje i neprikosnovenu Allahovu volju. Ustvari, to i jeste smisao islama.
Uzvišeni Allah kaže: „A kada doneseš odluku, čvrsto se pouzdaj u Allaha, jer Allah zaista voli one koji se iskreno na Njega oslanjaju.“ (Ali Imran, 159)
Dalje Allah kaže:
„Čvrsto se pouzdaj u vječno živoga koji ne umire i uz zahvalnost Ga veličaj i dovoljno je to što je On o grijesima svojih robova detaljno obaviješten !“ (Al-Furqan, 58)
„Onaj ko se u Allaha iskreno pouzda, pa On mu je dovoljan. Allah će zaista sprovesti svoju volju, Allah je svemu učinio odgovarajuću mjeru.“ (At-Talaq, 3)
Omer, r.a, prenosi da je čuo Poslanika, s.a.v.s. kad kaže: “Kad bi ste se vi iskreno u Allaha pouzdali, On bi vas opskrbio kao što opskrbljuje ptice, ujutro odlete praznih, a uvečer se vrate punih stomaka.“ (Tirmizi)
Omer, r.a. bi govorio: “Mene ne brine kako ću osvanuti, onako kako mi je drago ili kako mi nije drago, jer ja ne znam je li mi hajr u onome što mi je drago ili u onome što prezirem“.
Ibn Abbas, r.a., kaže da kada je Ibrahim a. s. bačen u vatru rekao: “Hasbunallahu we ni’mel yeqin” – “Dovoljan nam je Allah i divan li je On gospodar!“(Alu Imran 173)
Kad je zavezan pred paljenje vatre, meleki su požurili Allahu i zavapili: “O Allahu, eno tvoga Halila-Ibrahima bacili u vatru.“ Allah naredi Džibrilu: “Idi Džibrile i ako od tebe zatraži pomoć, pomozi mu, a ako ne onda ga prepusti meni.“ Došao je Džibril i upita Ibrahima, a.s.: “Treba li ti pomoć, Ibrahime? Ibrahim, a. s. odgovori: “Od tebe mi ne treba Džibrile, meni treba pomoć od Allaha!“ Džibril mu reče: “Pa moli Allaha za pomoć!“ Ibrahim odgovori: „Dovoljno je što On zna moj hal.“ Onda je Allah naredio vatri: “O vatro, budi hladna i spas Ibrahimu!“
Oni koji poznaju historiju poslanika kažu kako nije ostala vatra ni na Istoku ni na Zapadu, a da nije ugašena, a spalila je samo ono čime je Ibrahim bio zavezan!
Bilježi Muslim od Ebu Hurejre, r.a. da je Resul s.a.v.s. kazao: ”Snažan i jak vjernik je bolji i draži (Allahu) od slabog vjernika, a u obojici je hajr. Trudi se da postigneš ono što je korisno i traži pomoć od Allaha, a nemoj odustajati. Ako te zadesi nešto nemoj kazati: ”Da sam uradio ovako, bilo bi ovako”, nego reci: ”Allah je odredio i ono što je htio učinio”, jer riječ ”da sam” otvara vrata šejtanu!”
Onaj ko se iskreno oslanja na Allaha je onaj koji zna da se bez rada ne može zaraditi, da se bez sjetve, bez ulaganja ne može ni požnjeti, da se bez dobrih djela ne može ući u Džennet i da se bez iskrenog ibadeta i pokornosti ne može postići Allahovo, dž. š. zadovoljstvo.
Valja nam se pouzdati u Allah dž. š., Njegovu milost i Njegov oprost. To nam je najpreče i najkorisnije.
Nema te tegobe koju On ne može otkloniti niti mu’minske želje koju On ne može uslišati.
Milostivi Bože, Učini da samo Tebi služimo! Da se grijeha klonimo! Da istinu govorimo! Da o dobru mislimo! Da dobra djela činimo! Da se tuđeg hakka klonimo! Da kod sebe korisno znanje povećavamo! Bože Svemogući, uvećaj nam vjeru! Osnaži nam povjerenje! Oslobodi nas straha i spasi nas od nepovjerenja! Bože Milostivi, Ako mi zaboravimo Tebe, Nemoj Ti zaboraviti nas!
Amin!
