Itikaf, kao posebna kategorija ibadeta, vezan je za posljednju trećinu mjeseca ramazana.
I’tikaf u terminološkoj ravni podrazumijeva boravak u džamiji u kojoj se obavlja pet dnevnih namaza u džematu, s namjerom posvećivanja ibadetu. Učenici Ebu Hanife, Ebu Jusuf i Muhammed smatraju da je i’tikaf ispravan, bez obzira u kojoj džamiji se obavlja (klanjalo se u njoj pet dnevnih namaza ili ne).
I’tikaf koji se prakticira u posljednjih deset dana mjeseca ramazana je sunnet, budući da je Poslanik a.s. od ulaska u Medinu upražnjavao itikaf, sve dok mu Allah nije uzeo dušu. Takvu praksu Muhammeda a.s. potvrđuju i dvije sahih zbirke, u kojima stoji da su nakon Poslanikovog preseljenja, prakticiranje itikafa nastavile njegove žene. Također, pored itikafa koji je sunnet, postoje još dvije kategorije i’tikafa, a to su mustehab ( i’tikaf izvan mjeseca ramazana) i vadžib (zavjetni i’tikaf).
Cilj i’tikafa jeste povlačenje od stvorenja (halq) i potpuno okretanje ka Stvoritelju (El-Hâliq), te oživljavanje vlastitog srca (qalb) i očišćenje duše (nefs) od prizemnih svojstava snagom ibadetâ, kako bi se postigla prisnost (uns) i blizina (qurb) spram Milostivog.
Uvjet za upotpunjenje i’tikafa jeste iskrenost (ihlas) osobe koja boravi u i’tikafu (mu’tekif), u namjeri da se preda Gospodaru. Takva osoba se susteže od uobičajenog govora u korist spominjanja Allaha (zikrullah), od spavanja u korist budnosti, od sna u korist razmišljanja (fikr), od dunjalučkih preokupacija u korist ibadetskih angažmana, kao što su učenje Kur’ana i obavljanje dobrovoljnih namaza (newâfil).
Kada se vjernik osami sa svojim Voljenim (El-Vedud), on uživa u trenucima prisnosti (uns), i dok šapatom vodi prisni razgovor (munadžat) sa Njim, otkrivajući Mu tajne svoga srca, naslađuje se osvjedočenjem (mushaheda) i prefinjenim darovima (latâ’iful-vâridât) kojim ga Milostivi obasipa.
Prakticiranje i’tikafa, ili pak osame (halvet) od strane Allahovog Poslanika da se povezati i sa činjenicom da je u posljednjoj trećini mjeseca ramazana Poslanik a.s. intezivirao obavljanje ibadeta, budući da se u toj trećini nalazi i blagoslovljena noć Lejletul-kadr, na čije traženje iniciraju mnogi Poslanikovi iskazi. U kontekstu naprijed rečenog, navest ćemo riječi hazreti Aiše r.a. koja kaže:
“Allahov Poslanik bi kada uđe u posljednjih deset dana ramazana, oživljavao noć (budnošću i ibadetom), budio svoje ukućane, trudio bi se i pritegao bi ogrtač.“
I’tikaf će biti pokvaren izlaskom iz džamije bez šerijatski opravdane ili prirodne protrebe. Kada je riječ o šerijatski opravdanim radnjama to može biti izlazak iz džamije radi obavljanja džuma-namaza ukoliko se ne obavlja u toj džamiji, dok prirodna potreba podrazumijeva obavljanje male ili velike nužde, ili pak kupanje ako je osoba džunup od polucije do koje je došlo u toku sna.
Ako osoba izađe bez neke od ovih potreba, bit će joj pokvaren zavjetni i’tikaf, dok će onaj koji je sunnet ili mustehab time biti završen.
Uvjet za ispravnost zavjetnog i’tikafa jeste post. Stoga, ako bi se neko zavjetovao da boravi u i’tikafu određeni broj dana, obavezan je i da posti te dane uzastopno.
I’tikaf će biti pokvaren i spolnim općenjem, kao i radnjama koje mu prethode, ako dođe do ejakulacije, zbog riječi Uzvišenog Allaha:“Sa ženama ne smijete imati snošaja dok ste u itikafu u džamijama.“ (Qur’an, II:187)
Za razliku od uobičajene prakse koju je primjenjivao Allahov Poslanik a.s., praktikujući i’tikaf u mjesecu ramazanu u trajanju od deset dana, u godini u kojoj je preselio na ahiret Muhammed a.s. je boravio u i’tikafu dvadeset dana, odnosno drugu i treću trećinu blagoslovljenog mjeseca.
Razlog tome možemo pronaći u činjenici da je melek Objave i melek spoznaje (Džibril) preslušavao Poslanika a.s. cijeli Kur’an jedanput u toku godine, dok je u godini Poslanikovog preseljenja to učinio dva puta, a i’tikaf je svakako idealna okolnost koja pribavlja smirenost i blizinu spram Gospodara i Njegove Riječi.
Također, kao dodatni razlog takve odluke bila je i žudnja za inteziviranjem praktične pokornosti (ibadat), budući da je Poslaniku a.s. otkrivena unutarnja dimenzija Božijeg Govora: „Kada Allahova pomoć i pobjeda dođu, i vidiš ljude kako u skupinama u Allahovu vjeru ulaze, ti veličaj Gospodara svoga hvaleći Ga i moli Ga da ti oprosti, On je uvijek pokajanje primao“ (Qur’an, CX:1-3), što je upućivalo na skori Poslanikov odlazak sa dunjaluka.
Imam Eš-Ša’rani u djelu Kešful-gummeh bilježi hadis u kojem Poslanik a.s. kaže:“Ko provede zadnjih deset dana ramazana u i’tikafu, dobit će nagradu kao da je obavio dva hadždža i dvije umre. Onaj ko provede u i’tikafu vrijeme između akšama i jacije, klanjajući namaz i učeći Kur’an, Allah će za njega pripremiti kuću u Džennetu.“
Rusmir Šadić