Jalska (Mehmedagina) džamija

Džemat Jalska (Mehmedagina) džamija pripada grupi najstarijih tuzlanskih džemata, te se nalazi u centralnoj zoni grada, na lijevoj obali rijeke Jale. Sa sjeverne strane graniči s rijekom Jalom, s jugoistočne strane, džematima Prinčeve džamije i Vrapče, a sa zapadne džematom Brdo džamije. Džemat Jalske džamije formiran je veoma rano, još u XVI stoljeću kada je džamiju podigao Mehmed-aga. Po tim imenom prvi put se spominje 1600.godine. O dugoj tradiciji ovoga naselja govori poneki preostali stariji objekat i nazivi mahala i ulica. Džamija se nalazi u podnožju starog tuzlanskog naselja Kula, u ulici Jalska br. 1.

Džamija je poznata i pod imenom Kizlar cami (Djevojačka džamija). Sve do 1948. godine pred tom džamijom su postajala tri turbeta, pa se pretpostavlja da je u jednom (od drveta i pokrivena daskom) bila ukopana nepoznata djevojka, koja je vjerovatno bila obnovitelj džamije. Jalska džamija je više puta obnavljana, pa je i tako i 1878. godine vršeno preziđivanje jednog dijela džamije. Temeljito ju je obnovila Hafiz-hanuma Tuzlić 1890. godine, pa je otuda dobila ime i Hafiz-hanumina džamija. U haremu ove džamije ukopan je hadži Mehmed Teufik-ef. Azabagić, reisu-l-ulema u BiH u periodu 1893-1909, koji je umro 1918. godine. Jalska džamija je prva u Tuzli i okolini koja je bila meta napada i devastacije srpskih paravojnih snaga. Pred Jalskom džamijom je u vrijeme Agresije klanjana dženaza Mehmed-ef. Hafizović, šejhu nakšibendijskog tarikata i komadantu jedinice Šejh Hasan Kaimija, koja je djelovala u sastavu Prve muslimanske brigade. U džamiji se obavljaju redovno svi namazi i drugi vjerski programi, a i vrijeme ramazana se dugi niz godina uči ženska mukabela iza podne-namaza. Prostor za klanjane je opasan debelim zidovima, omalterisanim i molovanim, s geometrijskim i floralnim ornamentalnim detaljima. Plafonska površina je ravna i molovana drugačijim dekorativnim ormamentima od zidova džamije i ovako unutrašnje ukrašavanje džamija danas je prava rijetkost, zastala iz ranijih vremena. Na mahfilu je urađena mektepska učionica, tako da je samo manji dio mahfila predviđen kao prostor za klanjanje. Učionica je odvojena od prostora za klanjanje šperpločama, a na sredini drvene pregrade su postavljena vrata, tačno u širini polukružnog istaka za mujezina. Svi drveni elementi enterijera premezani su masnom otvorenoplavom bojom. Interesantno je spomenuti da je u vrijeme komunističkog režima ovo bila najuređenija mektepska učionica u Tuzli i da su u ovaj mekteb dolazila djeca iz najudaljenijih tuzlanskih naselja, kao što Moluhe, Tušanj i sl. Imam u ovoj džamiji je Nedim-ef. Dervišević. U haremu se nalazi veći broj starih i bogato ukrašenih nišana. Ako se ima u vidu broj i monumentalnost nišana, može se reći da nijedna od tuzlanskih džamija nije do sada sačuvala tako vrijedan spomen na svoju prošlost kao Jalska džamija. Pored ostalog, navedeni nišani govore da su se u haremu ove džamije ukopavale značajne ličnosti iz Tuzle. Interesatno je da je mezar Bakir-bega Tuzlića, jedini mezar koji je ograđen u haremu Jalske džamije.

U dvorištu, u središnjem dijelu šadrvana, nalazi se četverougaoni stub, obložen crnim sitnim keramičkim pločicama, visine oko 120 cm, iz čijeg se središnjeg dijela izdiže tanki mlaz vode, visine oko pola metra. Na navedom stubu postavljena je pločica s ugraviranim natpisom: Hajr-za sve duše umrlih, Isabegović Avdo i Marija. U neposrednoj blizini Jalske džamije nalazi se i veoma lijepa novoizgrađena tekija nakšibendijskog tarikata i tu se derviši okupljaju uoči ponedeljka na akšam-namazu.

27. februara 2019. godine graditeljska cjelina Jalska (Mehmed-agina, ili Kizler, djevojačka, Hafiz-hanumina) džamija sa haremom u Tuzli proglašena je nacionalnim spomenikom.

Imam, hatib i muallim u Jalskoj džamiji je hafiz Nedim-ef. Dervišević.

(Informacije o džematu su preuzete iz Monografije Tuzlanski džemati, autora Šefke Sulejmanovića – Tuzla 2016. godine).