U svakom vremenu muslimanski narod je znao da opstanak vjere ne počiva samo na džamijama, već i na mektebima. Džamija okuplja odrasle, ali mekteb oblikuje budućnost. U njemu dijete prvi put svjesno izgovara Allahovo ime, uči razlikovati halal od harama, istinu od neistine, lijepo ponašanje od lošeg morala. Mekteb je prva škola u kojoj se ne obrazuju samo umovi, nego se odgajaju srca.
Poučavanje djece islamu započinje jednostavnim riječima i blagim pristupom. Dijete u mektebu ne uči samo definicije i propise, već kroz primjer uči šta znači biti musliman: biti iskren, čestit, odgovoran i milostiv. Prva lekcija islama nije duga – to je bismilla, izgovorena s poštovanjem i razumijevanjem da je svaki početak vezan za Allaha.
Posebno mjesto u mektepskom odgoju zauzima učenje Kur’ana i sufare. Sufara je most između neznanja i razumijevanja Allahove knjige. U trenutku kada dijete savlada harfove, pred njim se otvara svijet u kojem Kur’an prestaje biti samo knjiga koju gleda na polici i postaje živa riječ koju izgovara vlastitim jezikom. Svaki harf koji dijete pravilno izgovori nosi sevap, ali i ostavlja trag na njegovoj duši.
Učenje Kur’ana u djetinjstvu ima dubok i dugotrajan utjecaj. Dijete koje se rano veže za Kur’an u njemu kasnije pronalazi smiraj, savjet i snagu. Kur’an postaje saputnik u radosti i oslonac u teškoći. Zato su naši preci s posebnom pažnjom slali djecu u mekteb, znajući da se najljepše i najčvršće veze s vjerom stvaraju u ranoj dobi.
Ramazan dodatno naglašava važnost mekteba i vjerskog odgoja djece. To je mjesec u kojem se Kur’an više uči, više sluša i više poštuje. Djeca u ramazanu uče da post nije samo suzdržavanje od jela i pića, već i odgoj karaktera: strpljenje, samokontrolu, suosjećanje s onima koji imaju manje. U mektebu uče zašto se iftar dijeli, zašto se daje sadaka i zašto se ramazan dočekuje s radošću.
Velika odgovornost u ovom procesu pripada roditeljima, ali i muallimima i imamima. Dijete koje vidi da roditelji poštuju vjeru, klanjaju, uče Kur’an i cijene mekteb i samo će to prihvatiti kao prirodan dio života. Mekteb i porodica nisu dvije odvojene institucije, već jedinstven odgojni lanac u kojem svaka karika mora biti čvrsta.
Muallim u mektebu nije samo predavač, nego odgajatelj, savjetnik i uzor. Njegova riječ, blagost i strpljenje ostaju u sjećanju djeteta mnogo duže od same lekcije. Kroz mektepsku klupu dijete uči šta znači poštovati znanje, starije i zajednicu. Tu se grade temelji džematskog duha i osjećaja pripadnosti ummetu.
Mekteb je, stoga, amanet koji ne smijemo zapostaviti. On je temelj na kojem se gradi budućnost našeg džemata i naše djece. Ulaganje u mekteb nije samo ulaganje u obrazovanje, nego u moral, identitet i stabilnost društva. Dijete koje nauči Kur’an, koje razumije vjeru i koje zavoli džamiju postaje čovjek koji će sutra znati nositi odgovornost prema sebi, porodici i zajednici.
Molimo Allaha, džellešanuhu, da našoj djeci otvori srca za Kur’an, da im znanje učini svjetlom na dunjaluku i ahiretu, da mekteb sačuva kao izvor dobra, a muallime i roditelje nagradi strpljenjem i iskrenošću u ovom časnom emanetu.
Piše: Edib Avdić
Tekst je objavljen u Ramazanskim novinama Medžlisa Islamske zajednice Tuzla, 2026. godine