Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, Koji nas je uputom Svojom sačuvao zablude i stranputica, Koji nam daruje vrijeme kao priliku, a prilike kao milost. On upućuje koga hoće Svojom mudrošću i daje Svoju milost onima koji Ga iskreno traže. Njemu se zahvaljujemo, od Njega pomoć i oprost tražimo. Njemu se kajemo i u Njega se uzdamo.
Svjedočimo da nema boga osim Allaha, Jedinog, Koji nema sudruga, i svjedočimo da je Muhammed, a.s., Njegov rob i poslanik. Salavat i selam neka su na Poslanika, a.s., njegovu časnu porodicu, plemenite ahabe i sve one koji ih slijede do Sudnjeg dana. Ako Allaha volimo, pokažimo to pokornošću Njemu i poslaniku Njegovom.
Poštovani džemate,
Ljudski razvoj, od rođenja pa sve do smrti, omeđen je i uvjetovan odgojem i obrazovanjem, zbog toga su odgoj i obrazovanje presudno važan faktor za kvalitetno formiranje svake osobe. Bez obzira na godine, odlika muslimana jeste da drži do sebe, da nastoji u svakom pogledu biti bolji, kvalitetniji i uspješniji. Traženje znanja i traganje za njim obaveza je svakoga muslimana prema mudrostima naše vjere i tradicije pa makar ga pronašli u najudaljenijim mjestima.
Uzvišeni Allah kaže: ”Allah će na visoke stepene uzdignuti one među vama koji vjeruju i kojima je dato znanje. A Allah dobro zna ono što radite.” (El-Mudžadela, 11.)
Koliko je znanje u islamu bitno i koliko je učen musliman vrijedan naš Poslanik, a.s., nas je podučio riječima: „Ko krene putem tražeći na njemu znanje, Allah će mu olakšati put u džennet. I zaista, meleki spuštaju svoja krila onome koji traži nauku iz zadovoljstva s onim što on radi. Zaista, za učenog oprost traže oni na nebesima i na Zemlji, pa čak i ribe u vodi. Prednost učenog nad pobožnim je kao prednost Mjeseca u odnosu na druge zvijezde. Učenjaci su, zaista, nasljednici vjerovjesnika, a vjerovjesnici nisu ostavili u nasljedstvo ni dinare ni dirheme, nego su ostavili u nasljedstvo nauku, pa ko je uzme, uzeo je obilan dio.“ (Tirmizi) Znanje samo po sebi nije dovoljno, jer u procesu islamske edukacije svakog muslimana neophodna je i kvalitetna primjena tog znanja.
Profesor ne treba učenike samo podučiti određenom znanju, već ih treba i usmjeriti da to stečeno znanje postane njihova ljubav, način vladanja i ponašanja, da budu ponosni na ono što znaju, što rade i kako žive. A roditeljska dužnost je djecu podizati, odgajati u duhu vjere i omogućiti im kvalitetno obrazovanje. Uzvišeni Allah nas upozorava: „O vjernici, čuvajte sebe i porodice svoje od vatre, čije će gorivo ljudi i kamenje biti“. (Et-Tahrim, 6.) Na ovu vjersku obavezu i odgovornost Muhammed, a.s., ukazuje riječima: “Bdjeti nad odgojem svoje porodice je vjerska dužnost, a zanemariti i zapostaviti takve vrline kod djece jeste najveći stepen nemarnosti. Dosta je čovjeku grijeha, ako ne bude vodio brigu o onome za šta je zadužen.” (Buharija)
Živimo u vremenu kada roditelji imaju sve manje vremena za svoju djecu, zbog toga su djeca često prepuštena sebi, ulici, internetu i virtualnim prijateljima. Muhammed, a.s, kaže: ”Nema ljepšeg poklona koji roditelj može dati svome djetetu od lijepog islamskog odgoja!” (Tirmizi)
Danas se u školi djeca opismenjavaju a u mektebu odgajaju. Škola ih vodi putem na kojem će postati stručni za neku životnu oblast, a mekteb ih vodi stazom na kojoj će biti dobri vjernici i čestiti ljudi. Danas su priče o djeci koja su istovremeno odgojena i obrazovana prava rijetkost. Jedna od koristi mekteba je i to da su u većini slučajeva mektebska djeca najbolje odgojena djeca. Mekteb je institucija koja je odgojila i sačuvala generacije muslimana. Mekteb je sastavni dio bošnjačkoga i muslimanskog bića i ogledalo naše islamske svijesti.
Mekteb nije samo mjesto gdje dijete treba naučiti nekoliko sura, dove, kako se klanja namaz ili nekoliko osnovnih propisa vjere. Mekteb je mnogo više od toga. Mekteb je mjesto na kojem dijete uči ko je, kome pripada, šta vjeruje i prema kojim vrijednostima treba usmjeravati svoj život. Dijete od malih nogu usvaja jezik, kulturu, običaje i vrijednosti svoje porodice i društva. Isto tako, ono treba imati priliku da od najranijeg uzrasta upozna svoju vjeru. Ako mu islam ne ponudimo kao prirodan i sastavni dio njegovog odrastanja, ne možemo očekivati da će u kasnijim godinama samo od sebe izgraditi čvrst odnos prema svojoj vjeri i svom džematu.
Dijete kojem nismo pomogli da upozna svoju vjeru često odrasta sa velikom prazninom u razumijevanju vlastitog identiteta. Može znati mnogo toga o svijetu, ali ne znati dovoljno o sebi, vrijednostima islama i vlastitoj islamskoj tradiciji. Čovjek koji ne zna dovoljno o vlastitim korijenima povodljiviji je i lakši plijen tuđim utjecajima. Zato je mekteb važan i zbog samopouzdanja. Dijete koje zna u šta vjeruje, zna odakle dolazi i zna koje vrijednosti zastupa, lakše će reći „ne“ onome što nije u skladu s njegovim uvjerenjima. Neće osjećati potrebu da se zbog svoje vjere stidi ili izvinjava. Neće vjeru doživljavati kao nešto što treba sakriti pred društvom, nego kao vrijednost koju treba čuvati i dostojanstveno živjeti.
Dijete koje nije izgradilo svoj unutrašnji temelj često identitet počinje tražiti izvan sebe. Tada društvo, internet, društvene mreže, različite ideološke grupe i različiti pokreti mogu postati njegovi učitelji i uzori. Ako porodica i mekteb ne izgrade identitet djeteta, neko drugi će pokušati da ga izgradi umjesto njih.
U vremenu u kojem živimo djeci se svakodnevno nude različiti modeli života. Algoritmi društvenih mreža ne pitaju dijete kojoj porodici pripada, iz kakve tradicije dolazi niti šta su njegovi roditelji željeli da mu prenesu. Oni mu svakodnevno nude sadržaje, uzore, ideje i životne stilove. Zato nije dovoljno reći: „Neka dijete samo odluči kada odraste.“ Naravno da će svako punoljetno ljudsko biće donositi vlastite odluke. Ali, odgovornost roditelja je da djetetu prije nego što ga prepusti ogromnom svijetu da znanje, vrijednosti, kriterije i sposobnost razlikovanja dobra od zla. Mekteb upravo tome služi.
Mekteb dijete uči da islam nije samo skup obreda, nego način života. Uči ga odnosu prema Uzvišenom Allahu, roditeljima, ljudima, zajednici, znanju, odgovornosti i vlastitom dostojanstvu. Dijete u mektebu upoznaje drugu djecu muslimane, uči zajedno s njima, klanja, druži se, učestvuje u aktivnostima i osjeća da nije samo. Tako se od najranijeg uzrasta gradi svijest: „Ja pripadam ovoj zajednici.“ Ali ta pripadnost ne znači zatvaranje prema drugima. Musliman koji poznaje sebe može poštovati drugoga, a da zbog toga ne mora izgubiti vlastiti identitet. Problem nastaje kada dijete odrasta bez osjećaja pripadnosti vlastitoj zajednici. Tada će pripadnost tražiti negdje drugo. Čovjek je biće zajednice i pripadnosti. Ako mu ne ponudimo zdravu i pozitivnu zajednicu, ne možemo biti sigurni da neće prihvatiti neku drugu.
Vjeru nije važno samo naučiti, vjeru treba razumjeti i živjeti. U vaktu u kojem živimo sve češće smo izloženi različitim ostrašćenim i neprincipijelnim tumačenjima naše vjere i islamske tradicije zbog toga je uloga mekteb dodatno važna za očuvanje naše čvrstine u vjeri i dosljedne prakse življenja islama. Zato, posebno danas, moramo biti oprezni prema različitim pokretima, grupama i ideološkim utjecajima koji mladom čovjeku nude gotov identitet, snažan osjećaj pripadnosti i jednostavne odgovore na složena pitanja.
Neki od tih utjecaja dolaze iz potpuno drugih društvenih i kulturnih sredina, sa iskustvima, tradicijama i identitetima koji nisu nastali na našem prostoru. To ne znači da ih trebamo zatvarati od svijeta. Naprotiv, treba ih učiti da upoznaju svijet, da razgovaraju sa drugačijima, da uče jezike, da budu obrazovani i otvoreni. Ali, otvorenost prema svijetu ne smije značiti zaborav vlastitih korijena. Čovjek može biti moderan, obrazovan i otvoren, a istovremeno biti čvrsto ukorijenjen u svojoj vjeri. Zato je mekteb jedna od najvažnijih investicija koju roditelj može napraviti za svoje dijete.
Diploma će našem djetetu jednog dana možda otvoriti vrata zaposlenja. Znanje stranog jezika otvorit će mu vrata svijeta. Novac će mu omogućiti određeni standard života. Ali vjera, karakter i svijest o vlastitom identitetu pomoći će mu da kroz taj svijet prođe, a da ne izgubi sebe. Mekteb nije teret koji stavljamo na dijete. Mekteb je temelj koji mu ostavljamo za život.
Prema riječima našega poslanika Muhammeda, a.s., odgojena djeca će biti jedno od naših najboljih dobrih djela i jedna od najvrjednijih dunjalučkih zaostavština. Poslanik, a.s., kaže: „Kada čovjek umre, prekidaju se njegova djela osim u tri slučaja: ako je iza sebe ostavio trajnu sadaku (vakuf), znanje koje će koristiti drugima te dobro i čestito dijete koje će činiti dovu za njega.“ (Muslim)
Braćo i sestre u vjeri,
Bez truda, upornosti i zalaganja nema ni nauke ni znanja ni odgoja ni prosperiteta. Bez znanja nema ni ispravnog puta. Bez upute i ispravnog puta muslimani ne mogu ići naprijed. Onaj ko u današnjem vaktu neće da se obrazuje u svojoj vjeri ne može biti kvalitetan musliman i ne može govoriti u ime muslimana.
Bez mekteba kao rasadnika dobre i čestite omladine nema vrijednih džematlija i snažnih džemata. Zato vas pozivamo da date svoj doprinos Islamskoj zajednici i našem društvu te ispunite jedan dio svoje roditeljske zadaće i odgovornosti, a to je redovno slanje djece u mekteb, jer to je u najboljem interesu za sve nas, našu djecu i cjelokupno naše društvo.
Ako nismo dovoljno učinili za sebe učinimo to za svoju djecu. Tražimo od svoje djece da ulažu maksimum u školi, da redovno dolaze u mekteb i nagradimo ih za postignute rezultate. Ne dozvolimo da naša i budućnost naše djece ovise o drugima.
Allahu naš, Uputi nas na pravi put, na put onih kojima si milost Svoju darovao, a ne onih koji su protiv sebe srdžbu izazvali, niti onih koji su zalutali! Gospodaru naš, podaj nam dobro i na ovom i na onom svijetu, i sačuvaj nas patnje u vatri! Molimo Te Gospodaru naš, podari lijep odgoj, korisno znanje i mudrost našoj djeci. Olakšaj im puteve do znanja i pokornosti Tebi.
Gospodaru naš, podari nam u ženama našim i djeci našoj radost i učini da se čestiti na nas ugledaju. Gospodaru naš, oprosti nama i roditeljima našim i svim vjernicima na dan kada se bude polagao račun! A m i n.
Hafiz dr. sc. Edin ef. Peštalić
(4. septembar 2026. godine, Džamija ”Kralj Abdullah”)