Piše: Edib Avdić
Učenje časnog Kur’ana i podučavanje drugoga je kolektivna obaveza muslimana (fardi-kifaje). Muhamed, s.a.v.s., primivši prvu objavu: Uči, čitaj u ime Gospodara tvoga Koji stvara, krenuo je na put podučavanja posredstvom meleka Džibrila, a.s., preko kojeg je Uzvišeni i Plemeniti Gospodar u periodu od dvadeset i tri godine spuštao Svoju Uputu svim stvorenjima kako bi postigli skladan život na dunjaluku te spas i vječnu sreću na ahiretu.
Čim je požnjeo prve uspjehe pozivanja u islam, odmah je krenuo i na prosvjećivanje muslimana. Za sebe je rekao: „Poslan sam da budem učitelj“, a time je najbolje naglasio svoj dalji rad u širenju islama. On je prvi podučavao ljude spoznajama nauke o vjeri i izvršavanju islamskih dužnosti. U tome su ga poslije slijedili učeniji ashabi koje je on naročito za to i upućivao svojim pedagoškim savjetima: „Govorite ljudima shodno mogućnostima njihovog razumijevanja.“
Prvo učilište u islamu bilo je u Erkamovoj kući u Mekki. Tu je Muhammed, a.s., oko sebe okupljao vjernike i podučavao ih vjeri. Poslije, kada je počeo javno pozivati u vjeru, podučavao je u džamiji.
Džamija je prva škola u islamu. U početku se isključivo tumačio Kur’an, a.š., odnosno ajeti koji su objavljivani Poslaniku, a.s., te njihova primjena na vladanje i odgoj muslimana. Na njihovom vladanju brzo se vidio blagotvorni uticaj islamske prosvjete.
Neki su muslimani učili Kur’an i napamet. Množio se broj hafiza. Muhammed, a.s., tada je otvorio i prvu učiteljsku školu za učenje i proučavanje Kur’ana, zvanu „Darul-kurra“, u kojoj su se spremali budući muallimi i hafizi. Tada su, naime, hafizi morali znati i sadržinu Kur’ana. Zato je tada bilo učenje Kur’ana temeljito, sa razumijevanjem, tako da se moralo učiti godinama. Prenosi se da je hazreti Omer, r.a., učio suru El-Bekare dvanaest godina dok nije upotpunosti shvatio njen sadržaj. Dakle, na početku islama u nastavi, koja tada nije bila još sistemski uređena, nije bilo površnog učenja, nego se učilo temeljito i razumno, da se dobro zna ono što se nauči. A što je najvažnije, po toj nauci se živjelo. Oni koji su ovako učili vjerske nauke dalje su podučavali svoje bližnje.
Šta muslimani nisu razumjeli pitali su hazreti Poslanika, a.s., ili druge učenije ashabe. Tako se islamska prosvjeta već u početku širila na sve strane jer su se svi držali Božije zapovijedi, da svaki musliman mora biti prosvijećen. Za vrijeme vladavine hazreti Omera, r.a., počeli su se uspostavljati mektebi za djecu, zvani „Kuttab“, a podizali su se uz gotovo svaku mahalsku džamiju ili mesdžid. Tu se učilo čitati i pisati, učeni su napamet ajeti i sure iz Kur’ana te glavne upute o vjerovanju.
Škola Kur’ana Medžlisa Islamske zajednice Tuzla, kao ”nadgradnja” mekteba i prilika za sve one koji žele da uče Kur’an napamet, počela je s radom 2013. godine. Nastava se odvija u džamiji „Kralj Abdullah“ i mektebu Irac od ponedjeljka do petka, u terminima od 17:00 do 20:00. Polaznici škole Kur’ana su osnovci, mekteblije, učenici od 1. do 9. razreda osnovne škole. Nastava se odvija po planu i programu koji je prilagođen uzrastu i kapacitetima polaznika. Učenici su podijeljeni u četiri grupe: sufara, hifz amme džuza, hifz sure El-Bekare i hifz cijelog Kur’ana. Od osnivanja škole, uz podršku Medžlisa Islamske zajednice Tuzla i Muftijstva tuzlanskog, svake godine se organizuje takmičenje polaznika škole Kur’ana, na kome se provjeri kvalitet i kvantitet usvojenog znanja i rada prethodne godine, a svi učesnici dobiju vrijedne nagrade za učešće. Također, polaznici naše škole učestvuju na brojnim regionalnim i internacionalnim takmičenjima, na kojima su ostvarivali zapažene rezultate. Ove godine su hifz pred komisijom Rijaseta Islamske zajednice položila dva naša polaznika. Kroz školu Kur’ana do sada je prošlo više stotina učenika. Svake godine početkom mektepske nastave vršimo upis novih članova.
Također, pored učenja napamet, često organiziramo i predavanja o ahlaku i edebu, sa starijim učenicima radimo i tefsir pojedinih sura i ajeta shodno njihovim kapacitetima i mogućnostima razumijevanja. Veliku ulogu u redovnosti i uspješnosti učenika ima i angažman njihovih roditelja. Stalno smo u kontaktu s njima i nastojimo zajedničkim snagama da unaprijedimo odgoj, odnosno primjenu stečenih znanja i plemenitih kur’anskih načela.
Dužnost roditelja prema djeci sastoji se u tome da ih ne samo tjelesno odgoje nego treba da ih i vjerski, moralno vaspitaju. Na prvom mjestu dužnost roditelja je da im omoguće odgoj u islamskom duhu i tradiciji, te da ih kroz mekteb poduče vjerskim dužnostima. Pored toga, roditelji treba da poklone veliku pažnju društvu u kojem se njihova djeca nalaze i odrastaju. Grješni su oni roditelji koji zanemare odgoj svoje djece i prepuste ih ulici, baš kada djeca trebaju dobiti plemenite ćudi i odgoj.
Razmatrajući pitanja odgoja djece, veliki islamski učenjak imam Gazalija u svom djelu Ihja navodi da je dijete sjena svojih roditelja, tj. kakvi su roditelji, takva su i djeca. On ističe da su djeca Božiji emanet, data na povjerenje roditeljima, da se brinu za njihov tjelesni i duhovni razvoj i napredak. Kada dijete dođe na ovaj svijet, njegova je duša kao jedna čista ploča na kojoj još ništa nije napisano. Ono svojim dolaskom ne donese ništa osim sposobnosti za primanje svega što oko sebe vidi i čuje.
U današnje vrijeme roditelji se suočavaju s brojnim izazovima i uticajima na odgoj djece. Evidentan je veliki napredak u nauci, ali odgoj djece mnogo zaostaje u poređenju sa djecom iz ranijih vremena. Djeca su u prošlosti imala stida i poštovanja prema starijim ljudima, učiteljima, dok danas nemaju stida, nemaju poštovanja ni prema roditeljima, ali ni prema ostalim ljudima u zajednici.
Odgoju djece treba pristupati oprezno i na lijep način kako bi se u djetetu probudila volja i ljubav. Vodeći računa o odgoju i usmjeravanju djece prema učenju Kur’ana, roditelji će donekle izvršiti svoju dužnost prema njima. Kur’an je Božija knjiga, objavljena Muhammedu, a.s., i sadrži u najljepšem obliku upute ljudima i vjerske propise koji vode sreći i spasu. Od Osmana, r.a., se prenosi da je Poslanik, a.s., rekao: „Među vama je najbolji onaj koji uči i podučava Kur’an.“ Brojni su hadisi kojima nas Poslanik, a.s., podstiče na učenje Kur’ana, kao jednog od najvećih ibadeta. Također, Poslanik, a.s., nas podučava kada kaže: „Odgajajte djecu i osposobljavajte ih za ono vrijeme u kojem će oni živjeti, a ne za ono vrijeme u kojem vi živite.“ Ko uspije da odgoji djecu kroz školu i kuću onako kako život traži, ko uspije da ih potpuno spremi za život, taj je uradio siguran temelj boljoj budućnosti te djece, ali i društva u cjelini.
Džamija, kao mjesto gdje se uče kur’anske univerzalne vrijednosti i njihova primjena u svakodnevnici, predstavlja nezaobilazno mjesto za odgoj i obrazovanje djece, ali i starijih. Programi koje vrijedni imami i mualimi provode kroz mekteb i školu Kur’ana predstavljaju važan korak ka formiranju ličnosti djece na plemenitim kur’anskim načelima, te ih tako čine korisnim i perspektivnim članovima društva. U samom Kur’anu daje se uputa da oni koji ulažu trud i napor u odgajanju mole Uzvišenog Gospodara da im da uspjeha u tom velikom poslu: „Bože, pokloni nam u našim ženama i našem potomstvu pravu radost. Bože, uputi nas da činimo sve što je lijepo i korisno za nas i za našu zajednicu i uputi nas onom putu kojim nas uči Kur’an i Muhammed, a.s. Nek naš primjer gledaju naša djeca i ulij u njihova srca Tvoje svjetlo Kur’ana, da u njihovim životima Kur’an bude vodič i putokaz, tako da ne budu od onih koji su pali u zabludu i uništili svoju čast…“
Tekst je objavljen u Ramazanskim novinama Medžlisa Tuzla, broj 9, ramazan 1442./april-maj 2021.
