Porodica je zajednica roditelja i djece koji žive u istom domaćinstvu, čiji odnos se zasniva na krvnom srodstvu, zakonskoj regulativi, a njihove potrebe se funkcionalno zadovoljavaju.
Čovjek je grupocentrično biće te mu je svojstveno da živi i razvija se unutar grupe ljude. Porodica kao zajednica čini stub društva, zdrava i funkcionalna porodica put je do zdravog i funkcionalnog društva. U izgrađivanju ličnosti najvažniju ulogu ima porodica. Prema Vukasoviću (1999) nijedna odgojna ustanova ne može kod djece izgraditi socijalne stavove, ne može formirati navike za rad, red i društveno ponašanje kao što to može realizirati porodica. Ona je osnovna društvena ćelija. Zbog toga je izuzetno važan pravilno postavljen porodični odgoj. Roditelji imaju najveći utjecaj na dijete te je vrlo važno kod djece stvoriti sistem dobrih i čvrstih navika.
Islam, također, na porodicu gleda kao na osnovnu ćeliju od koje se sastoji kompletno društvo. Kur’anski ajet: Gospodaru naš, podari nam u ženama našim i djeci našoj radost očiju naših i učini da se bogobojazni na nas ugledaju (El-Furkan, 74) – ukazuje na ciljeve porodice: bogobojaznost, odgoj, lijepo potomstvo i život u svojstvu svjedoka Uzvišenog Allaha na zemlji. Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, je rekao: „Ne može otac ostaviti niti pokloniti svome djetetu ništa vrednije od lijepog odgoja.“ (Tirmizi i Ahmed) Roditelji pored pedagoškog i psihološkog znanja moraju imati visoke moralne kvalitete te svojom naravi i postupcima služiti djetetu kao uzor u svim okolnostima. Uzvišeni Allah je roditeljima propisao lijepo odgajanje djece i njihovo pripremanje za život. Tom brigom On ih je obavezao i prije rođenja djece tako što je muškarce obavezao da pažljivo biraju svoju buduću suprugu, dobru vjernicu, koja može biti dobra majka i supruga. Otac je dužan da štiti djecu, da ih lijepo odgaja i izdržava. Majka muslimanka je djetetu, tokom djetinjstva, bliža od oca i zbog toga joj je stroga dužnost da učini sve što može kako bi dijete poučila vjeri, dobru i lijepom odgoju koje islam zahtijeva. Ona je odgovorna pred Allahom, i ako nešto od navedenog uskrati svome djetetu, bit će za to pitana.
U islamskom porodičnom životu nema mjesta individualizmu, sebičnosti i usamljenosti (Isanović i Latić, 2009, prema Kadirić, 2019). Ispravan odgoj u islamu ne podrazumijeva samo da dijete naučimo vjerskim obredima namaza, posta ili hadža, već i da ga uputimo u najsitnije detalje lične higijene, odnosa sa drugim ljudima i opće uloge u društvu. Porodična komunikacija je od esencijelne važnosti. A ona već odavno nedostaje u mnogim porodicama. U današnjem modernom vremenu roditelji su obuzeti svojim poslovima i obezbjeđivanjem dobara za budućnost djece. Često u svemu tome zanemare djecu, zaborave porazgovarati s njima, bilo to o njihovom danu, problemima, prijateljima, vjeri, umjetnosti, sportu i sličnim temama. Brzina svakodnevnog života velika je opasnost za funkcionalnost porodice i odgoj djece, stoga je važno naći vrijeme u kojem će roditelji biti posvećeni djeci i njihovim potrebama. Mjesec ramazan je idealna prilika da se dječja ličnost učvrsti na stazama vjere. Dijete koje roditelji pouče vjeri neće biti izgubljeno dijete, jer je vjera filter kroz koji će dijete propuštati svaku svoju odluku u budućnosti. Gazali je rekao: „Dijete je emanet svojim roditeljima, a njegovo čisto srce je skupocijeni dragulj, pa ako bude naviknuto na dobro i odgojeno na njemu, čeka ga sreća i na ovom i na onom svijetu.“ (Mursi, 2004:144)
Mjesec ramazan je odabrani mjesec u kojem se spušta poseban bereket koji osjeti svako biće. Šteta bi bila neiskoristiti blagodati vremena u mjesecu ramazanu i ne učiniti ništa na izgradnji ličnosti djece i poboljšanja porodičnih odnosa. Post u mjesecu ramazanu ima posebne psihološke aspekte. Post nije samo voljno sustezanje od jela i pića, već je duševni odgoj vjernika. „Kroz post se izgrađuje ličnost koja je primjer bogobojaznosti i suptilnosti“ (Kuduzović, 2002:7). Navikavanje djece na post prisutno je u našoj tradiciji i prenosi se sa generacije na generaciju kao ostavština koja kod djece razvija ljubav prema vjeri, spoznaju odgovornosti, jača karakter, razvija disciplinu, razvija osjećaj empatije itd. Mjesec ramazan trebao bi da unese radost u duše naših najmlađih, da osjete imansku atmosferu ramazana, dolazak dragog gosta, priliku za natjecanje u činjenju dobrih djela i stjecanje obilne nagrade. Naši najmlađi trebali bi iz mjeseca ramazana izaći sa usađenim vrlinama islama u svojim srcima kao što je samilost, međusobna solidarnost, ljubav prema drugim muslimanima, natjecanje u činjenju dobrih djela, izdržljivost, strpljivost i slično. Djeca do punoljetsva nisu dužna postiti, ali to roditelje ne treba sprečavati da svoju djecu navikavaju na post. Navikavanje na post ne podrazumijeva da se djeca, kada to nisu u mogućnosti, primoravaju na post tokom cijelog dana. Svima je poznata metoda „našivanja“ koju su u amanet ostavile starije generacije, a koja daje posebno dobre rezultate u procesu privikavanja djece na post, razvijanju ljubavi prema mjesecu ramazanu, budi radost u sjećanju svake odrasle osobe. Djeca se na ramazan i post navikavaju pripremanjem za doček mjeseca ramazana, čišćenjem kuće i dvorišta, ukrašavanjem prostorija u kojima se boravi, buđenjem na sehur, učenjem dove za početak posta, obavljanjem namaza, čitanjem o nagradama za post, odlaskom na mukabelu, učešćem u pripremama iftara za porodicu i prijatelje, odlaskom na teravih-namaz itd. Sve ove aktivnosti za cilj imaju u dječijim srcima razviti pozitivne i lijepe emocije koje će se usidriti u dječiju ličnost i koje će se probuditi u njima u svakom trenutku sjećanja na mjesec ramazan. Emocije su najjači pokretači u ljudskom životu i najduže ostaju u sjećanju, stoga je veoma važno, poštovani roditelji, da u srcima vaše sjece razvijete što više lijepih i pozitivnih emocija u toku mjeseca ramazana. Ove lijepe emocije će izgraditi u djeci ljubav prema ramazanu i postu, prema porodici i zajedničkim aktivnostima, oplemenit će njihova srca i ramazan učiniti najdražim mjesecom u godini.
Vjerovjesnik, s.a.v.s., je rekao: „Budite plemeniti prema svojoj djeci i što ljepše ih odgojite!“ (Ibn Madže)
Piše: Nasiha Smajlović
Tekst je objavljen u Ramazanskim novinama Medžlisa Tuzla, ramazan 2024. godine