Allah dž.š., kaže: „Sigurno ćemo vas iskušavati strahom i glađu i time što će vam propadati imovina i životi i ljetine – a ti obraduj strpljive, koji, kada ih kakva nesreća pogodi, kažu: Mi smo Allahovi i mi ćemo se Njemu vratiti. To su oni nad kojima su blagoslovi njihova Gospodara i milost, i to su oni koji su upućeni!“ (el-Bekara, 155-157.)
Nekada će čovjek biti stavljen na iskušenja zbog svoje neposlušnosti i grijeha, a nekada će čovjek biti doveden u iskušenje zbog svoje pokornosti i ibadeta i dobrih djela, što će biti sami znak Allahove dž.š., ljubavi prema njemu, jer je Allah dž.š., odlučio da Svoga roba uzdigne na veći stepen i deredžu pa mu i daje tu šansu koja često puta ne zna da bude lahka!
Kušnje Enes r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: „Veličina nagrade je uvijek u skladu sa veličinom muke i iskušenja; kada Allah dž.š., zavoli nekoga On ga odmah stavi na probu i iskušenje – pa ko bude zadovoljan biće se s njime zadovoljno, a ko se bude srdio zaslužiće srdžbu!“
Dakle, muke i iskušenja su uvjek u skladu sa ljudskim imanom i vjerovanjem. Kao hadis se prenosi da je Poslanik, a.s., bio upitan: „Koji ljudi su bili na najtežim mukama i iskušenjima? Pa je odgovori: Poslanici, zatim oni koji su im najviše sličili, pa oni koji su im najviše sličili… Čovjek će biti iskušavan shodno jačini njegovog dina i vjere, pa ako je čovjek tvrđe vjere iskušenja će mu biti jača, a ako je čovjek tanje vjere iskušenja će mu biti lakša. Iskušenja će pratiti čovjeka na zemlji sve do momenta dokle se potpuno ne očisti od grijeha!“
Mi se nalazimo na početku 1436. hidžretske godine. Svaki početak trebao bi biti vezan za planiranja a svako planiranje u sebi nosi iskustvo prošlog, izvjesnost budućeg i stanje trenutnog.
Iskustvo prošlog sagledavamo kroz ukupnu poznatu prošlost i našu sopstvenu odživljenu i zapamćenu. Iskustvo budućeg posmatramo kroz prizmu onog u što vjerujemo kroz slovo dostavljene Objave a stanje trenutno svakog vjenrika trebalo bi biti između straha od Božije kazne zbog nečinjenja dobra i nade u Božiju milost koja nas na činjenje dobra podstiče.
Čitav ljudski život može se sagledati kroz napor da se izbjegne tegoba i ostvari zadovoljstvo. Uobičajeno uspješnost našeg života mjerimo mjestom na kojem se osjećamo između ove dvije tačke. Kur’an nam svjedoči: ”Ta, zaista,s mukom je i last, zaista,s mukom je i last!” (El-Inširah, 5-6.) ili kako to Mlivo prevodi: „Pa uistinu, uz teškoću je olakšanje. Uistinu, uz teškoću je olakšanje“
Dakle, prema navedenemo, u prirodi života je da idu jedno s drugim. Mi trenutno živimo u dobi kada veliki broj nas, pogotovo naše omladine, pokušava ostvariti slast bez muke i teškoće, bez truda. Imati visoka primanja a minimalan ili nikakav rad. Tu spadaju i naši politički predstavnici koji daju loš primjer drugima kroz visoka primanja i niske rezultate rada. Kako je nova vlast u formiranju molim Allaha da nam u njoj podari pormjenu ovog stanja i veći stepen efikanosti istih.
Mjesec Muharem u sebi donosi podsjetnik o prirodi ljudskih kušnji, o trudu u ime Boga kao preduvjetu Božijoj nagradi izdržljivim i istrajnim koji se pokoravaju Njegovim zapovjedima i sličnim primjerima kojima obiluje historija ljudskog roda povezana sa desetim danom ovog mjeseca, Danom Ašure (Jevmi Ašura) koji pada u naredni ponedjeljak 03.novembra 2014.g.
Shodno različitim predajama možemo saznati da je u mjesecu muharremu posebno odabran deseti dan – Dan Ašure (ašere – ar. deset), i da su se na taj dan zbili mnogi svetopovijesni događaji.
Po nekim predajama kazuje se da je Ademu, a.s., i hazreti Havi, uzvišeni Allah prihvatio pokajanje baš na ovaj dan. Desetoga dana mjeseca muharrema uzvišeni Allah je naredio Zemlji i nebesima da se uzdrže i da Potop (Tûfân) stane, da bi Nūhova, a.s.,, lađa pristala na brdu Džûdijj. Nuh a.s. sa sljedbenicima učini sedždu i isposti Dan ašure. Na Dan Ašure Jūnus, a.s., izbavljen je iz utrobe velike ribe koja ga je bila progutala, a Jūsuf, a.s. na Dan Ašure je izbavljen iz bunara. Mūsā, a.s., na taj dan prešao je sa Israelićanima preko mora. Tom prilikom Musa a.s. i njegovi sljedbenici sedždom Allahu Uzvišenom i postom tog dana zahvališe se Allahu.
U povijesti sljedbenika posljednjega Božijega poslanika hazreti Muhammeda, a.s., na ovaj dan svetoga mjeseca muharrema nerazumni zlotvori, poput najgorih krvoloka, u krajnje neravnopravnoj bici ubili su plemenitoga hazreti Huseina, Poslanikova, alejhisselam, unuka, 18 članova njegove porodice i 54 njegova prijatelja na polju Kerbela. Ovu bitku većina ljudi smatra najbolnijim događajem u muslimanskoj povijesti, nakon smrti hazreti Muhammeda, a.s.. Zbog toga su za jedan broj muslimana prvih deset dana muharrema ujedno i dani velike žalosti, te otuda i ime za prvih deset dana ovoga mjeseca – mâtem, izvedeno iz arapskoga korijena ”m-v-t” koji ima značenje ”smrt”.
Osim navedenoga, prenosi se kako su se na Dan Ašure desili još i slijedeći mubarek događaji: rođen je Ibrahim, a.s.,; rođen je Isā, a.s., a i istoga dana je na nebo uzdignut; Ejub, a.s., je ozdravljen; Jakubu, a.s., je stigla radosna vijest o Jūsufu, i vraćen mu očinji vid; Sulejman, a.s., je preuzeo vlast nad Israilom; Muhammed, a.s., je nadahnut da su mu oprošteni grijesi…
Allah najbolje zna koliko su pojedine od ovih predaja tačne, no u osnovi svih ovih događaja stoje velika pobožnost, istigfar i potom spuštanje Allahove dž.š. milosti na robove Njegove i davanje oprosta i spasa te uzdizanje vjernika nad nevjernicima.
Veliki broj ovih događaja koji se spominju uz Dan Ašure vezan je za kušnju, strpljivost, čvrsto oslanjanje na Boga (tevekkul) kao sastavni dio kompletne ljudske povijesti te u konačnici kontinuitet u vjerovanju u Jednog Boga koji se može najbolje sagledati i kroz činjenicu da iako je Muhammed, a. s., pečat svih Allahovih poslanika, iako je, u odnosu na druge poslanike, odlikovan mnogim darovima i poslan porukom cijelom čovječanstvu, odnosom prema Danu Ašure primjerom je poučio muslimane da islam predstavlja kontinuitet jedne iste poruke i da muslimani, nastavljajući taj kontinuitet, trebaju poštovati trud i doprinose svojih prethodnika.
Prenosi Ibn Abbas, radijallahu ‘anhu: „Došao je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, u Medinu i vidio je Jevreje kako poste Ašuru, pa je upitao: “Šta je ovo?” Rekli su: “Ovo je lijep dan, dan u kojem je spašen Musa, alejhisselam sa Benu Israelćanima od njihova neprijatelja, pa ga je Musa postio.” Rekao je: “Meni je Musa bliži od vas!” – pa je postio i naredio drugima da poste. (Buharija)
Muhammed a.s. i ashabi deseti muharrem imali su kao prvi post ummeta Muhammed a.s., prije nego što je bila objavljena naredba za post Ramazana, Poslanik a.s. izreče: “Ko hoće neka ga posti, a ko neće, neka ga ne posti!”(Buhari, Muslim) Još je poručio da se uz deseti muharrema isposti i deveti muharrem, “ili dan poslije” (Ahmed), tj. jedanaesti muharrem.
I dok se u Danu Ašure sjećamo svih Allahovih poslanika i miljenika, njihovih iskušenja, važno je da shvatimo da muslimani i muslimanke i u ovom vremenu trebaju da grade svoju lađu spasa čije je svjetlo Allahova uputa, a zaštita od životnih iskušenja i oluja moral i krepostan život, dok im snagu za dolazak u mirnu luku spasa daju zajedništvo i pomaganje u dobru. Muslimani danas imaju snažnu potrebu da kroz pokornost Bogu jačaju međusobnu bliskost, čuvaju zajedničke vrijednosti vjere, morala i svoga identiteta da kroz prisjećanje na događaje Dana Ašure svoje trenutno stanje ne shvatimo kao trajnu kaznu nego kao kušnju kroz koju okrenuti dragom Bogu treba da ostvarimo zajedničku riječ, slogu i napredak koji će nas učiniti da kroz more stvarnosti budemo od one prve (Musaove) skupine kojoj je more spas a ne one potonje nad kojom se more sastavlja. Možda nam se čini das mo i ovdje u Bosni a i u cijelom svijetu kao muslimani stješnjeni uz more a da mnoštvo nedaća na nas udara i da nam izlaza nema. Ima, ako se okrenemo dragom Bogu i ako ne posustanemo u nadi u Njegovu milost. Ako se osjećamo kao u bunar bačeni ne gubimo nadu niti sabur, ne poginjemo glavu ka muljevitom dnu nego je dižemo ka svjetlom nebu. Nije li Jusuf nakon bunara bačen u ropstvo iz ropstva bačen u zatvor. Možda smo mi u Bosni u prošloj agresiji bili u bunaru, možda smo sada u stanju ropstva ili tamnice, na kušnji, nakon koje, istrajemo li na Istini čekamo da, nakon mnogo godina, postanemo upravnici samim sebi na način kako je Jusuf Egiptom mudro upravljao i kroz godine obilja i kroz godine oskudice. Ako se osjećamo da nas je “velika riba globalizacije i nezasitih svjetskih korporacija” nepovratno progutala možda trebamo shvatiti da smo sami sebi zulum učinili i učinit pokajanje i otklon od onog što smo činili kako bi spašeni bili. Ako se osjećamo nadjačano i svjedočimo svakodnevnim šehadetima diljem svijeta pa ne zaboravimo da je i hazreti Husejn bio nadjačan, ubijen, ali nije time otišao u ništavilo nego na čelo džennetske kolone gdje će zajedno s bratom svojim predvoditi džennetske mladiće. Allahova nagrada neće mimoići Njegove iskrene robove.
Sagledavajmo pouke i poruke Ašure dublje i šire od samog jela koje pripravljaju naše domaćice.
Neka Dan ašure u nama ojača snagu vjere i morala, volju i odlučnost istinskog pokoravanja Bogu, istinskog služenja svome bratu, komšiji, zajednici radi stjecanja Božijeg zadovoljstva.
Molim Allaha, dž. š., da nam podari mudrost i znanje kako bi mogli razumijevati Njegove znakove i kako bi postigli sreću na ovom i spas na budućem svijetu. Neka u svima nama Ašura ojača duh zajedništva među ljudima i svijest o zajedničkom porijeklu i zajedničkoj sudbini na planeti Zemlji.
Esad Bajić
Podhum 31.10.2014.g./7.muharrem 1436.h.g.