I ove godine, elhamdulillahi, uživamo u mubarek ramazanu, uveliko smo u njegovoj drugoj trećini, čije su glavne odlike oprost grijeha i ova večerašnja noć, Lejletul-Bedr.
Stoga, prilika je da se podsjetimo na, vremenski izuzetno dalek, ali emocionalno svima nama vrlo blizak 17. dan ramazana, 624. godine (odnosno druge godine po Hidžri), u kojem se dogodila velika bitka, kazao bih ključni trenutak u historiji islama. Riječ je o Bici na Bedru, o kojoj govore Kur’an časni i hadis Poslanika islama. Poruke i pouke ove bitke su mnogobrojne, a u današnjoj prilici ćemo ukazati na neke od njih.
Naime, poznato je da je mekkanski period bio izuzetno turbulentan i težak za muslimane. Bio je satkan od velikih, pa za današnjeg čovjeka, rekao bih i nezamislivih kušnji. Bilo je to vrijeme uznemiravanja i bojkota muslimana, što će za muslimane rezultirati Hidžrom, odnosno napuštanjem njihove rodne grude i svega što su tada posjedovali. Tadašnji vjernici, na čelu s plemenitim Poslanikom, a. s., bili su spremni ostaviti sve dunjalučke blagodati i otići u mjesto gdje će živjeti bez bojazni za očuvanje golog života. Očuvati život je najvažnija pretpostavka koja vodi ka spoznaji i obožavanju Uzvišenog Allaha. Oni su svojim odnosom pokazali i dokazali da se vjera u Jednog i Jedinog Boga ni sa čim ne može uporediti, jer su im prethodno mušrici nudili sve počasti ovoga svijeta; od imetka, položaja, ugleda u društvu itd. Nakon protjerivanja muslimana iz Mekke, mušricima nije bilo po volji ni uspostavljanje zajednice muslimana u Medini, pa su željeli da to onemoguće. I u takvim okolnostima, između ostalog, dolazi do Bitke na Bedru. Ona je bila, kao što smo kazali historijska, presudna. Bila je to borba dva potpuno suprotna koncepta; borba između dobra i zla, istine i laži, pravde i svake vrste ugnjetavanja i nereda, borba univerzalnih vrijednosti protiv nemorala i svih drugih pošasti.
U Bitku na Bedru Poslanik, a. s., i ashabi ulaze sa čistim nijjetom koji je za cilj imao da se očuva vjera u Allaha, dž. š., sloboda i dostojanstvo svakog čovjeka. Na tom putu bili su spremni na veliku žrtvu. Bila je to jedna malobrojna, mlada i neiskusna muslimanska vojska, ali ona je na svome čelu imala izuzetnog stratega Poslanika, a. s. Njihov pristup je bio da se izvrše temeljite pripreme i uloži maksimum resursa i potencijala. Kada su učinili sve što je bilo u njihovoj moći, Allahu Uzvišenom su dovom zavapili da im pruži Svoju pomoć. I Allah, dž. š., je uslišao njihovu molbu i odzavao im se u vidu bereketa kiše, lijepog sna i vojske koju su činili hiljade meleka. Rezultat je, kao što znamo, bio velika pobjeda muslimana. Dakle, jedna od pouka koja se nameće jeste: da bi čovjek uspio u velikim ciljevima, potrebno je da prije učinjenog djela ima ispravan i čist nijjet, potom da učini sve što je u njegovoj moći, a tek onda da se iskreno osloni na Allaha, dž. š., i rezultat prepusti samo Njemu. Takav odnos i pristup Uzvišeni će sigurno nagraditi, kao što je nagradio i muslimane Bedra. Nadalje se iz ovog događaja iščitava i važnim nameće princip pokornosti ili poslušnosti pretpostavljenom. U ovom slučaju, obaveza boraca da slušaju komandanta, ali s druge strane i spremnost nadređenog na princip ŠURE, tj. da se savjetuje s drugima i uvaži njihove prijedloge, kao što je bio slučaj Hababa ibn Munzira, koji je Poslaniku, a. s., predložio da promijeni položaj vojske.
Također, kada govorimo o Bedru primjetan je lijep odnos prema zarobljenicima i njihovo oslobađanje na jedan od tri načina. U ovoj prilici ćemo se podsjetiti na jedan od tih načina, a on se ogledao u obavezi da svaki zarobljeni mušrik, koji je znao čitati i pisati, u zamjenu za slobodu mora naučiti čitanju i pisanju deset muslimana. Pouka je očigledna. Nauka, spoznaja – kao prva vrijednost islama se ne smije zapostaviti bez obzira u kojem stanju se nalazili. Dakle, obaveza muslimana je uzeti znanje od svakoga, pa u ovom slučaju i od najvećeg neprijatelja.
Jedna od posebnih poruka Bedra jeste i osjećaj i potreba zahvalnosti.
Naime, jedna velikodušna i plemenita izjava nakon Bitke na Bedru zabilježena je u Sahihu Imama Buharije. Spominje se da je Poslanik, a. s., nakon što je vidio zarobljenike Bedra i jadno stanje u kojem su bili, kazao sljedeće riječi: Da je Mut’im ibn Adijj živ i da zatraži da oslobodim ove zarobljenike, sve bih mu ih ostavio.
Nakon ovih riječi nameće se sljedeće pitanje; zbog čega bi Poslanik, a. s., tako postupio? Ko je bio taj Mut’im ibn Adijj, u čemu se ogleda njegova vrijednost da bi Poslanik, a. s., na njegovu riječ oslobodio one koji se bore protiv islama, one koje su ga protjerali i bili spremni život mu uzeti? Taj čovjek nije bio musliman. Živio je u okolini Mekke. Ali je bio jedini koji je sa svojim sinovima i ostatkom plemena, Poslanika, a. s., uzeo pod svoju zaštitu i iz Taifa ga povrijeđenog i ranjenog dopratio do Mekke, kazavši tom prilikom okupljenim Kurejšijama: „Ja sam uzeo Muhammeda pod svoju zaštitu, neka ga niko ne vrijeđa i ne napada“.
Dakle, kada je Poslanik, a. s., na Bedru vidio zarobljenike, sjetio se svoga stanja nakon napuštanja Taifa, ali istovremeno nije zaboravio dobrotu i čast jednog mušrika. To je dobrota Poslanika islama kojeg volimo i slijedimo i kojeg nam je Uzvišeni uzorom učinio. Vidimo da je zahvalnost jedna od najljepših osobina čovjeka. U prvom redu je zahvalnost Stvoritelju na životu i drugim nebrojenim blagodatima (A ako budete zahvalni, Ja ću vam još više dati), a nakon te zahvalnosti dolazi zahvalnost ljudima, pa nas Poslanik islama uči da onaj ko nije zahvalan ljudima, nije zahvalan ni Allahu, dž. š. Sigurno je da u našim životima ima mnogo onih koji su nekada učinili nešto dobro za nas, sjetimo se toga po uzoru na Poslanika, a. s., i budimo im zahvalni. Budimo spremni, zarad tog dobra, da pređemo preko neke greške i nepravde ako bi nam učinili. I takav odnos bio bi naš Bedr. Neka svako od nas pronađe svoj Bedr.
Svaki narod, svaki pojedinac i svako vrijeme ima svoj Bedr. Naš narod je u nedavnoj prošlosti imao svoj Bedr, a on je značio odbranu domovine Bosne i Hercegovine od agresije. U ovom trenutku naš najveći Bedr je borba, u skladu s našim mogućnostima, protiv mnogih anomalija koje primjećujemo u društvu i jačanje naših institucija i kapaciteta države.
U životu vjernika uvijek ima mjesta za progres. A on se ogleda u borbi sa samim sobom, svojim strastima i pogreškama. To je najveća, najteža i najzahtjevnija borba. Allah, dž. š., nas upućuje na dušu koja sama sebe kori, otkrivajući nam da je ta duša, zapravo vjernička duša, koja se preispituje i samoobračunava i spremna je na pokajanje kada učini pogrešku. Takvom dušom se naš Stvoritelj u Kur’anu kune.
Draga braćo, po uzoru na voljenog Poslanika, a. s., i njegove uzorite ashabe, neka svako od nas, u skladu sa svojim mogućnostima, izabere djelo koje će biti njegov Bedr. Razmislimo koje je to djelo tako veliko i vrijedno da možemo reći; da, to je moj Bedr. Želim da se za to borim ulažući svoje vrijeme, raspoloživa sredstva i druge resurse, a zauzvrat nadajući se Allahovoj, dž. š., nagradi.
Borci Bedra su bili posebno uvaženi u društvu, to vidimo iz razgovora koji se vodio između Poslanika, a. s., i meleka Džibrila, kojim je potvrđeno da su učesnici Bedra najbolji među ljudima, ali isto tako i meleki s Bedra su najbolji među melekima. Desit će se nekad kasnije da jedan od učesnika Bedra učini veliki prijestup, koji podrazumijeva smrtnu kaznu za koju se zalagao i sam hazreti Omer, ali Poslanik, a. s., je rekao: On je bio na Bedru, a ti ne znaš, možda je Allah pogledao na ljude s Bedra i rekao: Činite šta želite jer sam vam Ja oprostio. (Buharija i Muslim)
Dakle, za eventualno naše djelo, koje bi bilo naš Bedr nagrada je upravo ona koja karakteriše drugu trećinu ramazana u kojoj se nalazimo, a ta nagrada je oprost grijeha. Uradimo djelo koje smo oduvijek željeli učiniti za islam, iako možda izgleda teško i neostvarivo, iz ovog događaja smo mogli naučiti da jasan cilj, iskren nijjet, čvrsta odluka i maksimalan trud uz oslanjanje na Allaha, dž. š., ništa ne čini nemogućim. Zato, ne odgađajmo, već večeras počnimo.
Neka naš Bedr bude naš doprinos na postizanju kvalitetnog obrazovanja, širenju morala, istine i pravde.
Esmir-ef. Hasanović