Propisi o teravih-namazu

Od Poslanika a. s. se prenosi da je rekao za teravih-namaz: ”Ko ramazan probdije u namazu, vjerujući i nadajući se Allahovoj nagradi, bit će mu oprošteni grijesi.”(Buhari) Imam Nevevi komentarišući ovaj hadis za riječi ”probdije u namazu” kaže da se odnose na teravih-namaz. Ovaj namaz je izvrsna prilika za oprost svakom muslimanu i muslimanki.

Teravih-namaz je sunneti-muekkede-pritvrđeni sunnet za muškarce i žene u noćima ramazana. Pritvrđeni sunnet znači da ga nije dozvoljeni ispuštati izuzev iz opravdanog razloga poput bolesti.

Najbolje je da se teravija obavlja u džematu, u džamiji. Ko je klanja pojedinačno, pogriješio je, jer je postupio suprotno konsenzusu učenjaka (idžma’) da je sunnet obavljati taj namaz u džematu u džamiji.

Broj rekata

Najčešće rasprave o teravih-namazu su u pogledu broja rekata. Teravih-namaz se sastoji od 20 rekata. Ovo mišljenje zastupaju imami Ebu Hanife, Ahmed ibn Hambel i imam Šafija, dok imam Malik navodi da teravija ima 38 rekata a praksa stanovnika Medine je 36 rekata. Većina učenjaka se opredijelila za teraviju od 20 rekata. To je stav Omera, r. a, Alije, r. a. Abdullaha ibn Mes’uda, Ibn Mulejke, Harisa Hamadanija, Ataa’ b. Ebi Rebbaha, učenjaka Kufe, Ubejj b. Ka’ba i Ebu Hanife.

Dokaz izrazite većine učenjaka je predaja koju navodi El-Bejheki, s ispravnim lancem prenosilaca, po kojoj je Es-Sa’ib ibn Jezid rekao:”U vrijeme Omera, r. a., klanjali su 20 rekata, isto su klanjali u vrijeme Osmana, r. a. i Alije r. a.”

Za Hulefai-r-rašidine-pravovjerne halife Poslanik, a. s. je kazao:”Držite se mog sunneta i sunneta pravovjernih halifa, uhvatite se za njeg svojim očnjacima.. ”(Ebu Davud i Tirmizi) Nema sumnje da su Omer, r. a. Osman, r. a. i Alija, r. a. od pravovjernih halifa čiji je sunnet naređeno da slijedimo.

Ebu Husajf kaže:”Suvejd b. Gafle nam je imamio za ramazan i tom prilikom klanjao dvadeset rekata sa pet terviha-pauza (selama).”

Ebu Abdurrahman es-Sulemi prenosi da je Alija ibn ebi Talib pozvao učače i jednom od njih naredio da klanja ljudima kao imam dvadeset rekata, a onda ih je Alija predvodio na vitr-namazu.

Šejhu-l-islam Ibn Tejmije navodi: ”Pouzdano se zna da je Ubejj b. Ka’ab predvodeći ljude u klanjanju teravih-namaza klanjao dvadeset rekata, a poslije toga tri rekata vitr-namaza. Na temelju ovoga mnogi učenjaci smatraju da je to sunnet jer su za Ubejj b. Ka’abom klanjali muhadžiri i ensarije i niko od njih mu nije prigovoro.”

Imajući u vidu predaju koju bilježi imam Buharije od h. Aiše, r. a. da je Resulullah, a. s. klanjao teravih-namaz 8 rekata, na trenutak zbunjuje činjenica da su pravedne halife postupale drugačije.

Treba imati na umu da je Resulullah, a. s. po predajama od Huzejfe r. a. znao učiti na jednom rekatu suru El-Bekare, Ali Imran i suru En-Nisa što odgovara brojci od 106 stranica Kur’ana, tako da je dužinom učenja nadomješteno veći broj rekata. S druge strane Ubejj b. Ka’ab je predvodio džemat i nije mogao oduljiti sa klanjanjem te je klanjao veći broj rekata. Jedno vrijeme, kako kaže Jusuf el-Karadavi, u Medini se klanjao 8 rekata teravih-namaz a nekada i 10 rekata te zbog dužine učenja ljudi nisu mogli izdržati pa su onda povećavali broj rekata na kojima su kraće učili tako da je broj rekata dostizao i 39.  

Imam Šafija je rekao:”Vidio sam ljude kako klanjaju u Medini 39 rekata, a meni je draže 20, toliko klanjaju u Mekki.”

Na osnovu gore iznešenih argumenata zaključujemo da je praksa klanjanja teravih-namaza kod Bošnjaka utemeljenja na praksi hulefai-r-rašidina tj. praksi ashaba.

Greške koje se mogu ispraviti

”A teško klanjačima koji svoj namaz kako treba ne izvršavaju.” (Maun, 4-5.)

”Najveći je kradljivac onaj koji krade od svog namaza. ”Božiji Poslaniče”, rekoše prisutni, ”kako čovjek može krasti od svoga namaza?” ”Ako ne upotpunjuje ruk’u ili sedždu, ili tespih između ruku’a i sedžde”.(Ahmed)

Namaz ima svoje ruknove, vadžibe, sunnete, adabe. Sve te propise valja primijeniti u svakom namazu pa i u teravih-namazu. Praksa kod većine imama Bošnjaka jeste da se na teraviji uče ajeti nešto brže i kraće nego na jaciji-namazu mimo ramazana. Ovaj način klanjanja je ispravan i prihvaćen među većinom imama.

Problemi nastaju kada se imam ne može da odupre pritisku džematlija, omladine, koji zahtijevaju od imama da što brže klanja. Teravih imami u tom slučaju klanjaju namaz na margini ispravnosti. Uče prebzo Fatihu, ajete, čine brzo ruk’u i sedždu.

Savjetuje se teravih imamima da se Fatiha i ajeti uče razgovjetno, da se uče oni ajeti koji zadovoljavaju propisani minimun, tri kraća ajeta ili jedan duži (dužina sure Kevser je minimum). A ako se već uči jedan ajet od jednog ili dva reda onda nema potrebe za brzim učenjem. Ruk’u i sedžda se također trebaju upotpuniti.

Na ovu pojavu upozorava i Jusuf el-Karadavi, on kaže: ”Treba osuditi način klanjanja teravih-namaza kako se ponegdje obavlja, naime, ljudi negdje obavljaju ovaj namaz kao da ih neko bičem tjera da ga čim prije završe.”

Na osnovu svega kazanog zaključujemo da se svaki namaz pa i teravih treba obavljati iz pobožnosti i pokornosti prema Stvoritelju temeljeći svoj odnos prema namazu na riječima Allaha dž. š. :”Ono što žele vjernici će postići, to su oni koji svoj namaz skrušeno obavljaju.” (El-Mu’min, 1-2.)

 

Donja Obodnica, 30. 6. 2015. god.                                Sanel-ef. Hodžić