Put svile je naziv za mrežu karavanskih putova čiji glavni cilj je bio povezivanje sredozemlja s istočnom Azijom. Ovaj naziv je prvi koristio Ferdinand von Richthofen, Nijemac koji je živio u 19. stoljeću, iako su još Bizantinci koristili sličan naziv.
Još u najstarija vremena postojale su veze između Kine i Europe. Zasnivale su se na razmjeni trgovačke robe, omogućavale diplomatske kontakte i doprinosile spoznajama o drugim kulturama. Te veze nisu bile kontinuirane, odvijale su se uglavnom preko posrednika i uvijek nanovo bile prekidane i na duže vrijeme kada su trgovina, promet i razmjena informacija bili ometani. Osim raznih trgovačkih roba, dobara i kulturnih dostignuća, Putem svile su se širile i različite zarazne bolesti.
Susreti civilizacija za neke narode istovremeno su predstavljali i prvi susret sa uzročnicima zaraznih oboljenja na koja do tada nisu razvili imunitet. U historiji je zbog svojih razmjera ostala upamćena epidemija kuge koja se pojavila u Kini 1330. godine. Ubrzo nakon toga kuga je, stigavši trgovačkim brodovima na otok Krim a potom i na područja srednje Evrope, poprimila razmjere pandemije. Danas se na Putu svile turisti i arheolozi susreću sa brojnim materijalnim ostacima koji svjedoče o sjajnoj i burnoj prošlosti. Iako je Put svile po pitanju trgovine još davno izgubio na značaju, do danas je zadržao neprocjenjiv historijski i kulturni značaj koji sa svakim novim arheološkim pronalaskom raste.
