Kada je Adem, ‘alejhisselam, izveden iz Dženneta bilo mu je rečeno da će mu Uzvišeni Allah uputu slati, po kojoj će on i njegovi potomci živjeti i Bogu robovati:
Mi rekosmo: “Izađite iz njega svi! Od Mene će vam uputa dolaziti, i oni koji uputu moju budu slijedili ničega se neće bojati, niti će za čim tugovati.” (El-Bekare, 38)
Allah Uzvišeni je održao obećanje koje je dao Ademu, ‘alejhisselam, poslao je na zemlju 124.000 Božijih poslanika i vjerovjesnika koji su donijeli 104 kitaba. Četiri velika kitaba i stotinu listova (suhufa). Četiri velika kitaba su: Tevrat objavljen Musau, ‘alejhisselam, Zebur objavljen Davudu, ‘alejhisselam, Indžil objavljen Isau, ‘alejhisselam, i Kur’an objavljen Muhammedu, ‘alejhisselam.
Imam Ahmed navodi predaju, a nalazimo je u tefsirima, da je Allah Uzvišeni suhufe Ibrahimu, ‘alejhisselam, objavio u ramazanu, Tevrat Musau, ‘alejhisselam, objavljen je u ramazanu, Indžil je objavljen Isau, ‘alejhisselam, u ramazanu. U nekim predajama nalazimo da je Davudu, ‘alejhisselam, Zebur objavljen u ramazanu. Objava Kur’ana je počela u ramazanu. Iz ovih predaja zaključujemo da je Allah Uzvišeni uputu koju je obećao još Ademu, ‘alejhisselam, u Džennetu slao poslanicima u ramazanu. Stoga naslov ovoga teksta možemo razumjeti na način da je ramazan mjesec objave Kur’ana, i to Kur’ana kao Božije riječi u širem smislu, objave Božije riječi svim Božijim poslanicima ili bar onima koje smo naveli. Bez obzira da li tu mudrost i potvrdu iščitavali u užem ili širem smislu, ona je tu gdje jeste i glasi:
U mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje Kur’ana koji je uputa ljudima i jasan dokaz pravog puta – upute, i rastavljač istine od neistine…. (El-Bekare, 186)
Iz ovog ajeta vidimo vezu ili kontinuitet od prvog do posljednjeg Božijeg poslanika, da Allah kroz Objavu, kroz Svoj govor, kroz Kur’an šalje uputu ljudima. Na osnovu ovog ajeta nama je jasno da je uputa cilj objave Kur’ana. Uputa je širok pojam. Kroz Kur’an vidimo da imamo mnogo propisa, savjeta i zabrana. Jednom riječju to možemo nazvati uputom.
Prva kur’anska sura jeste El-Fatiha. Ona je u hadisu nazvana Majkom Kur’ana. Njen peti ajet glasi: Uputi nas na pravi put (put istrajnosti). Mi ovim kur’anskim ajetom molimo od Allaha uputu, onu uputu koju je On, Allah, obećao našem praocu Ademu i kojom je ogrnuo sve Božije poslanike i njihove iskrene sljedbenike.
Kada – učeći Kur’an – proučimo Fatihu, pa dolazimo do druge (naredne) sure koja se zove El-Bekare. Ova sura počinje ovako: Elif-lam-mim (Od Allaha, preko Džibrila do Muhammeda, ‘alejhisselam). Ovo je knjiga u koju nema nikakve sumnje, uputa je bogobojaznima.
I ovi ajeti govore o kur’anskom idžazu – nadnaravnosti, o povezanosti ajeta riječju هُدًى – uputa iz el-Fatihe i ajeta sa početka sure El-Bekare. Onaj musliman koji učeći Kur’an traži u Fatihi Božiju uputu, Allah Uzvišeni mu u narednoj suri El-Bekare, u drugom ajetu, kaže: Ova knjiga u koju nema nikakve sumnje, uputa je bogobojaznima. Hoće se reći muslimanu, postaču, učaču Kur’ana: “Eto, našao si uputu.” To je Knjiga koju držiš u rukama.
O ti koji postiš ramazam, kao što Kur’an kaže da bi bio bogobojazan, znaj da je tvoja uputa Kur’an. Poslušaj Allahov poziv i nemoj se oglušiti: O ljudi, već vam je stigla poruka od Gospodara vašeg, i lijek za vaša srca i uputa i milost vjernicima. (Junus, 57)
Ramazan je mjesec objave Kur’ana, daj mu, brate i sestro, njegovo pravo. U ramazanu je Noć Kadr, bolja od hiljadu mjeseci. Tu važnost je dobila upravo po objavi Kur’ana časnog. Mjesec ramazan je i mjesec u kome se najviše uči Kur’an. Međutim, učenje Kur’ana je samo jedan djelić upute o kojoj Kur’an govori. Sprovesti Kur’an u djelo tokom svoga života je prava uputa. Zbog toga je Kur’an i objavljen da nam bude uputa kroz život, da po njemu živimo, da se po njemu ravnamo, da se po njemu rađamo, da s njim u ubrak stupamo, da se po njemu obrazujemo, da se prema Kur’anu zapošljavamo, radimo, štedimo i privređujemo. U svim životnim prilikama vaga nam je Kur’an i njegovi propisi. To je Božija riječ, to je svetinja koja se sluša, uči i sprovodi u djelo iz strahopoštovanja. Hasan ibn Alijj, r. a., kaže: ”Oni prije vas smatrali su Kur’an pismima od njihovog Gospodara. Zbog toga su o njima razmišljali noću i nedostajala su im danju.” (Nevevi)
Ibnu-Salah, r.a., kaže: ”Učenje Kur’ana je počast koju je Allah dao ljudskom rodu. Prenosi se da melekima to nije dato i da se oni trude da čuju njegovo učenje od ljudi.” (Es-Sujuti)
Ovim tekstom želimo da podstaknemo čitaoca da razmišlja o Kur’anu, da ga sluša, uči i po njemu živi. Da povezuje njegove ajete i riječi jer u Kur’anu nema slučajnosti, sve je postavljeno gdje treba biti, sa smislom, trajnom i neiscrpnom mudrošću.
Ajeta o uputi je mnogo. Učeći hatmu, kada god dođete do riječi uputa, uputstvo, upućeni – huden – ihdinâ – muhtedîn, zastanite malo, pogledajte šta to znači u prijevodu, otvorite tefsir Kur’ana da vidite šta taj ajet znači u širem kontekstu. Tako možete raditi i sa drugim pojmovima poput bogobojaznost – bogobojazni (et-taqvâ, mutteqîn, tetteqūn, itteqū) itd. Kada uđete u istraživanje ovih ili sličnih ajeta, bez obzira na temu koju sebi zadate, osjećate da ste nešto veliko uradili za sebe. Osjećate da ste zaplovili kur’naskim prostranstvima jer listića, napomena, stikera će biti na sve strane. Shvatit ćete da ste se predali Kur’anu i njegovoj dubini, da je to ispunjeni emanet koji je Allah Uzvišeni u pradavna vremena dao našem praocu Ademu, ‘alejhisselam.
Molim Allaha Uzvišenog da se odvažite i da vas pomogne na tom putu. Amin.
Piše: Sanel Hodžić
Tekst je objavljen u Ramazanskim novinama Medžlisa Tuzla, ramazan 2024. godine