Običaji u mubarek mjesecu ramazanu duboko su ukorijenjeni u tradiciji Bošnjaka kao dio islamske prakse, ali i kulturne baštine. Kao jedan od pet temelja islama, post se praktikuje s velikim poštovanjem i duhovnim entuzijazmom, a uz njega se vezuju brojne vjerske i običajne aktivnosti specifične za bošnjačku tradiciju.
U svakoj muslimanskoj kući u kojoj se posti ramazan vrše se obimne pripreme. Na nekoliko dana prije njegovog dolaska vanredno se i temeljito čiste i uređuju džamije i mesdžidi. To naročito važi za mahalske i druge džamije u kojima se klanja samo preko ramazana ili se, van ramazana, u njima klanjaju samo neki namazi. Običaj je u nekim mjestima da to dobrovoljno rade i obavljaju djevojke iz mahala i mjesta u kojima se te džamije i mesdžidi nalaze.
Bošnjaci ramazan ne doživljavaju samo kao vjersku obavezu, nego i kao priliku za jačanje porodičnih i društvenih veza. Ramazan kod Bošnjaka nije samo mjesec posta, već i mjesec duha, tradicije i kolektivne radosti. Ova tradicija se prenosi generacijama i ostaje značajan dio identiteta bošnjačkog naroda. Tradicionalne prakse Bošnjaka tokom ramazana su:
Sehuri
Sehuri kao obroci prije početka posta važni su trenuci u bošnjačkim domovima. Bošnjaci slijede sunnet Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji je kazao: ”Ustajte na sehur, u sehuru je bereket.”
Tako su se razvili običaji u mnogim mjestima diljem Bosne i Hercegovine da narod na sehur bude takozvani bubnjari. Mnogi ljudi, nakon što ih probudi zvuk bubnjeva, izlaze na prozore i pozdravljaju bubnjare. Ovaj posao je obično volonterski, ali im ljudi nerijetko daju prigodne poklone i hranu kao nagradu za njihov trud.
Tradicija ramazanskih bubnjara potiče još od osmanskog doba. U vrijeme sehura, ulicama bi se udaralo u bubanj kako bi se ljudi probudili. Ramazanski bubnjari su uz udaranje u bubanj pjevali za ramazan prigodne pjesme i tako budili narod na sehur. I danas u nekim mjestima u Bosni i Hercegovini bubnjari bude one koji žele ustati na sehur.
Za sehur se obično pripremaju laganiji obroci, poput mliječnih proizvoda, hljeba i čajeva.
Kandilji
Munare naših bosanskih džamija ukrašavaju se lijepim kandiljima. Posebna čar kandilja se osjeti u mjesecu ramazanu kada se paljenjem kandilja sa lijepih bosanskih munara označava kraj posta i početak iftara. U mnogim bosanskim mahalama djeca bi izlazila na put i čekala da se kandilji upale, zatim bi trčeći svojim kućama povikivala na sav glas: Iftaaar!
Iftari
Iftari se često obilježavaju bogatim trpezama, tradicionalnim bosanskim jelima, poput somuna, pite, hurmi, hošafa i raznih domaćih specijaliteta. Na iftare se pozivaju svi: rodbina, prijatelji, komšije. Iftari se počinju hurmom, sunnetom Poslanika, alejhis-selam, zatim lijepim bosanskim jelima, a nakon toga i bosanskom kahvom.
Lepine
Posebnu prediftarsku čar u mjesecu ramazanu imaju ramazanske lepine koje se posebno prave tokom mjeseca ramazana a posute su čurekotom. Redovi ispred mnogih pekara znače da je uskoro vrijeme nastupanja iftara.
Teravije
Nakon iftara, bosanski muslimani odlaze u džamije na teravih-namaz, zajednički noćni namaz tokom ramazana. U bosanskim džamijama se klanja teravih-namaz od 20 rekata, onako kako nam je preporučio pravedni halifa hazreti Omer, radijallahu anhu. Džamije su posebno ukrašene i ispunjene atmosferom zajedništva. Poslije teravih-namaza obično se odlazi na sijelo kod domaćina kod kojeg je bio iftar.
Mukabele
Mukabela zauzima posebno mjesto u srcima bosanskih muslimana. U nekim mjestima su se mukabele počinjale učiti i do tri dana prije ramazana, kako bi se proučila i uoči 27. noći poklonila. Negdje se opet započinju učiti pred ramazan kako bi se predale predzadnji ili zadnji dan ramazana, ovisno od broja dana u mjesecu.
Za učenje mukabele odabiru se najbolji učači i hafizi Kur’ana. Otuda su mukabele u toku ramazana izuzetno posjećene. U većim gradovima mukabela se uči na više mjesta i u razno doba dana: na sehuru do sabaha; pred i poslije podne; prije i poslije ikindije; negdje se počinje učiti tako da završi pred iftar.
Softe/učenici
Učenike bosanskih medresa tokom ramazana nazivaju i softama koji odlaze u određena mjesta, džemate, gdje borave mjesec dana i obavljaju sve dužnosti koje su im kao budućim vjerskim službenicima stavljene u obavezu.
Uobičajeno je da se softe šalju u mjesta, manje džemate koji nemaju kapacitete da imaju stalnog imama, nego se u vrijeme ramazana aktiviraju te softe kako bi klanjali teravih-namaz, ali i ostalih pet vaktova namaza. Naravno, oni su tu ne samo da bi klanjali, nego i da bi vodili cjelokupan život u mjestu u kojem se nalaze. Praksa u mnogim mjestima jeste da softa ide od kuće do kuće na sehure i iftare i tu i konači.
Bajram kao kruna posta
Po završetku ramazana obilježava se Ramazanski bajram, koji je posebno radostan praznik. Pripremaju se kolači, kao što su baklava, hurmašice i tufahije, a porodice se okupljaju u duhu slavlja. Obilazi se rodbina, komšiluk, prijatelji.
Drugi dan Ramazanskog bajrama je Dan šehida. Tada obilazimo šehitluke na našim bosanskim mezarjima sjećajući se žrtve koju su bosanki šehidi dali za svoj din i toprak i u danima najveće radosti zauzimaju posebno mjesto u srcima bosanskog muslimana.
Piše: Benjamin-ef. Smajlović, imam u džematu Pasci
Tekst je objavljen u Ramazanskim novinama Medžlisa Islamske zajednice Tuzla, 2025. godine