Hasan-ef. Spahić , rođen je u Donjim Raincima, općina Kalesija. Završio je Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu. Već 1971. godine biva angažovan na mjestu imama, hatiba i muallima u Behram-begovoj džamiji (Šarenoj) u Tuzli.
1983. godine Spahić završava studije, diplomiravši na Filološkom fakultetu u Beogradu, Orijentalistika,odsjek Arapski jezik i književnost. Od 1991. godine do danas obnaša funkciju predsjednika Medžlisa Islamske zajednice Tuzla.
U period od četrdeset godina imamske službe ubilježilo se, zasigurno, mnogo iskustava, što lijepih što manje lijepih. Šta Vi posebno pamtite?
Iskustava je bilo mnogo. Na mjesto predsjednika Medžlisa sam došao u vremenu kada nismo imali, Bog zna, kakve uslove za rad. Potom nas je zadesio rat i mi smo se uključili u odbranu domovine na različite načine. Deveralo se u tom periodu. Pamtim taj ratni period, posebno pamtim prvi ratni Kurban-bajram kada smo zajedno sa Merhametom organizovali klanje kurbana. Tuzla je tog cijelog dana granatirana. Mi smo, elhamdullillah, odrabrali prostor na Ceriku, i to područje koje je stacionirano van grada, nije bilo granatirano a mi smo uspjeli te kurbane prinijeti kao žrtve na propisan način i proslijediti ih dalje, našoj armiji kojoj je hrana tada bila najpotrebnija.
Ne mogu zaboraviti ni moju posjetu Kozluku i Zvorniku pred sami genocid koji se dogodio na tim područjima. Zajedno sa Muhamed-ef. Lugavićem, tadašnjim glavnim imamom Medžlisa Tuzla, Abdulah-ef. Hodžićem, tadašnjim glavnim imamom u Zvroniku i tadašnjim vladikom tuzlanskim Vasilijem Kačavendom, na prijedlog Muhidina Pašića ali uz policijsku pratnju, posjetio sam ova mjesta. Pamtim da je bilo mnogo naroda koji nas je dočekao na ulicama Kozluka, onaj nemir u zraku, strah ljudi koji su nas dočekali u špaliru. Tog dana sam se obratio tom golorukom narodu sa nekog vozila, s megafonom u ruci i s ahmedijom na glavi. Danas kad mislim o tome, ne znam otkud mi ta hrabrost i smjelost ali sam to učinio i mislim da je to najmanje što sam mogao uraditi za taj narod u tom periodu.
Od Vašeg dolaska na mjesto predsjednika Medžlisa do danas Medžlis Tuzla infrastrukturalno je izuzetno napredovao. Šta se izdešavalo na ovom polju?
Kada sam došao na mjesto predsjednika Medžlis Tuzla je imao dvanaest džamija, od toga 7 je bilo gradskih. Nakon rata krenulo se u obnovu infrastrukture Islamske zajednice. Danas Medžlis Tuzla ima 36 džamija i 30 uposlnih imama, hatiba i muallima. Izgrađena je džamija Kralj Abudullah, najveća džamija u Tuzli, potom Kulturno-obrazovni centar Tušanj- Slatina zajedno sa džamijom, a u planu su i neke nove izgradnje, ako Bog da. Izgrađeno je dosta džamija u rubnim, ruralnim predjelima Tuzle.
Na što ste posebno ponosni u Vašem dosadašnjem radu?
U svom sam radu posbeno ponosan na cikluse predavanja za omladinu koja su od 1988. godine održavana u Behram-begovoj džamiji dok sam ja tamo bio imam. Među predavačima su bili eminentni predavači, neki su čak dolazili iz Sarajeva, među njima je bio bivši reis Mustafa-ef. Cerić, koji je tada bio glavni imam u Zagrebu, Ešref-ef. Kovačević i mnogo drugi. Ešref-ef. Kovačević je održao deset predavanja i uveo dobar broj studenata u arapsko pismo. Na ta predavanja su mahom dolazili studenti, danas ugledne i uspješne džematlije našeg grada i kantona.
Ponosan sam na inicijativu reaktivacije rada Behram-begove medrese u Tuzli. Medžlis Islamske zajednice Tuzla je značajno pomogao izgradnju medrese. Ja sam, nekoliko godina, bio član Upravnog odbora i profesor na predmetu Ahlak u ovoj važnoj obrazovnoj instituciji u našem gradu. Smatram važnim i osnivanje Udruženja intelektualaca Bošnjaka muslimana u Tuzli, čiji sam inicijator i član Izvršnog odbora. Ovo udruženje je održalo osam sesija kongresa na kojima se govorilo o osam različitih tema u prepunoj Kristalnoj dvorani u Hotelu Tuzla.
Ono na što sam, također, ponosan su osnivanje i osnaživanje rada Merhameta u Tuzli, kao i specijalne biblioteke „Behram-beg“ u Tuzli. Merhamet u Tuzli je odigrao važnu ulogu u ratu ali to i danas čini. Adil-ef. Pezerović tad pa i danas ulaže mnogo truda u taj segment a ja koliko mogu i danas pomažem tu misiju, misija merhameta za muslimane je od izuzetnog značaja.
Koja je Vaša poruka kolegama imama?!
Danas imami imaju daleko povoljnije uslove za rad i misiju na putu islama. Potrebno je dosta čitati, unaprijeđivati svoja znanja i vidike kako bismo i mladima na taj način omilili vjeru. Sjećam se uslova u kojima sam ja radio kao imam i to se ne može porediti sa današnjim uslovima. Treba iskoristiti prilike u kojima rade i djeluju u većoj mjeri jer će biti odgovorni za propuštene mogućnosti koje nisu u dovoljnoj mjeri iskoristili.
Razgovarala: E.Osmić Brzović
Tekst je objavljen u Preporodu, 01.12.2014. godine