Šta kažu neki od najznačajnijih mislilaca, pjesnika i lidera o Muhammedu a.s.?
Johan Wolfgang Goethe, njemački književnik i mislilac: “On je poslanik, a ne pjesnik i, prema tome, Kur’an treba posmatrati kao Božanski Zakon, a ne knjigu koju je napisalo ljudsko biće, za učenje ili zabavu.” (Noten und Abhandlungen zum Weststlichen Divan, WA I, 7, 32)
Lav Nikolajević Tolstoj, ruski književnik i mislilac: “Nema nikakve sumnje u to da je Muhammed jedan od najvećih reformatora čovječanstva. Pripada mu najveća slava jer je čovječanstvo uputio istinskom svjetlu, pravdi i miru, jer je spriječio prolijevanje nedužne ljudske krvi i tako otvorio put ka napretku i civilizaciji. Ovo veliko djelo nije mogao izvesti niko drugi do čovjek koji je imao nadnaravnu snagu, čovjek koji je dostojan svakog poštovanja, divljenja i pažnje.”
Mahatma Gandi, indijski politički i duhovni vođa: “Želio sam saznati sve o čovjeku koji danas neosporno vlada srcima miliona ljudi. Uvjerio sam se u potpunosti da islam nije mačem sebi osigurao mjesto u današnjem životu. To je uradila stroga jednostavnost i krajnja skromnost Poslanika, njegovo striktno ispunjavanje obećanja, izuzetna posvećenost svojim prijateljima i sljedbenicima, hrabrost i neustrašivost i apsolutna vjera u Boga i u svoju misiju. Kad sam zatvorio drugi tom Poslanikove biografije bilo mi je žao što ne mogu još čitati o ovom velikom životu.” (u članku za list „Young India“ 1924)
William Montgomery Watt, škotski historičar: „Njegova spremnost da se podvrgne progonima zarad svojih vjerovanja, visokomoralan karakter ljudi koji su vjerovali u njega i smatrali ga svojim vođom, veličanstvenost njegovog konačnog ostvarenja – sve potvrđuje njegov suštinski integritet. Tvrditi da je Muhammed bio varalica postavlja više problema nego što ih rješava. Pa ipak, ni jedna velika historijska ličnost nije tako potcijenjena na Zapadu kao Muhammed.“ (u knjizi Mohammad at Mecca (Muhammed u Meki), Oxford, 1953,str. 52.
Thomas Carlyle, britanski historičar: „Uistinu, ja Muhammeda volim zbog njegovog čistog karaktera, čistog od svakog licemjerja i izvještačenosti, ponikao u pustinji, bio je čovjek nezavisnog mišljenja, koji samo o sebi sudi, ne tvrdi za sebe ono što nije. Nije bio ohol, ali nije bio ni ponižen, potlačen. Slobodno i jasno korespondira s bizantskim i perzijskim carevima, upućujući ih na obaveze oba svijeta. Znao je sebi mjeru, u teškim ratovima s arapskim plemenima nije se libio snagu upotrijebiti, ali, također, nije u njima zaboravio na milost, plemenitost i oprost. Muhamed se nije žalio na život na ovom svijetu, niti se hvalisao s drugim.“ (u knjizi O herojima i slavljenju heroja, 1840)
George Bernard Shaw, irski književnik i nobelovac: „Ja sam proučavao tog predivnog čovjeka i, prema mom mišljenju, daleko od toga da je antikrist, on zaslužuje da ga zovemo Spasiocem čovječanstva. Vjerujem da, kada bi čovjek kao on preuzeo upravljanje modernim svijetom, uspio bi riješiti probleme i bili bi ostvareni tako željeni mir i sreća.“ (u “The Genuine Islam,” Vol. 1, No. 8, 1936)
John William Draper, američki filozof i historičar: ˝Četiri godine nakon Justinijanove smrti, u Meki, u Arabiji je rođen čovjek koji je od svih ljudi imao najveći utjecaj na ljudski rod…˝ (A History of the Intelectual Development of Europe, London, 1875)
Edward Gibon, britanski historičar: „Naše divljenje ne izaziva toliko širenje njegove religije, već njena trajnost. Isti, čisti i savršeni utisak koji je on urezao u Meki i Medini još uvijek istu snagu i moć ostavlja u srcima Hindusa, Afrikanaca i Turaka, dok razgovaraju o sadržaju Kur’ana, iako je je od tada prošlo više od dvanaest stoljeća. Muhamedanci su odoljeli iskušenju da svedu objekat svoje vjere i odanosti na nivo osjećaja i imaginacije. Vjerujem u jednog Boga i Muhammed je poslanik Božiji je jednostavna i nepromjenjiva istina u islamu. Intelektualno poimanje božanstvenosti nikada nije degradirano vidljivim idolima; poštovanje poslanika nikada nije prekoračilo mjeru ljudske vrline, a njegova živa pravila su, zahvaljujući njegovim pristalicama, ostala unutar granica razuma i religije.“ (u knjizi History of the Saracen Empire (Povijest arapske imperije), London, 1870, str. 54)
Velečasni Bosworth Smith, američki protestantski biskup: „On je bio car i papa u jednom, ali on je bio papa bez papinskih pretenzija i car bez carskih legija, bez stajaće vojske, bez tjelohranitelja, bez palače, bez fiksnih prihoda. Ako ikada ijedan čovjek bude imao pravo da kaže da je vladao Božijim pravom, to je Muhammed, jer on je imao svu moć bez njenih instrumenata i bez njene podrške.“ (u knjizi Mohammad and Mohammadanism, London, 1874, str. 92)
Michael H. Hart, američki astrofizičar: “Moj izbor Muhammeda na prvo mjesto među najutjecajnijim ljudima na svijetu možda će iznenaditi neke čitaoce, a neki će to smatrati upitnim, ali on je bio jedini čovjek u historiji koji je bio jednako uspješan i na vjerskom i na sekularnom nivou.” (u knjizi “100 najutjecajnijih ljudi u historiji”, 1978)
Karen Amstrong, historičarka religija: „Cijeli njegov život bio je neumorna borba protiv pohlepe, nepravde i oholosti. Shvatio je da je Arabija na prekretnici i da stari način razmišljanja više ne može opstati. Cijeli svoj život je izgarao trudeći se da pronađe nova rješenja i donese mir u ratovima pocijepanu Arabiju. Ne možemo istinski cijeniti Muhammedova postignuća dok ne shvatimo protiv čega se on morao boriti tokom svog života.“