U Indžilu-Novom zavjetu ime Merjem se spominje 19 puta. Od toga dvanaest puta se naziva Mariam a sedam puta Maria. Kur’an Časni, hz. Merjem pominje ukupno trideset četiri puta. Devetnaesta sura Kur’ana se zove Merjem. Hz. Merjem je jedina žena u Kur’anu koju Allah, dž. š. spominje imenom i hvali njene moralne kvalitete.
Allah kaže:”I kada meleki rekoše:”O Merjem, tebe je Allah odabrao i čistom stvorio, i boljom od svih žena na svijetu učinio.” (Ali Imran, 42.) ”I Merjem, kći Imranovu, koja je čednost svoju sačuvala.” (Tahrim, 12.)
U hadisu kod Buharije i Muslima se prenosi da je Muhammed, a. s. rekao:”Četiri žene su odabrane na ovom svijetu; Merjem kći Imranova, Asija kći Mezahimova, Hatidža kći Huvejlidova i Fatima kći Muhammedova, a. s.”
Otac hz. Merjeme se svao Imran b. Masan a majka se zvala Hanna. Imran b. Masan je bio jedan od tadašnjih alima, koji se bavio naukom i ibadetom. Jedan od onih koji je pobuđivao poštovanje. Vodio je porijeklo od Haruna, a. s. Imran se oženio Hannom koja je također bila vjernica. Za roditelje od hz. Merjem i Imranovu porodicu Allah, dž. š., kaže:”Hej ti, koja u čednosti ličiš Harunu, otac ti nije bio nevaljao, a ni majka tvoja nije bila nevaljalica.” (Merjem, 28.) ”Allah je odabrao Adema, i Nuha, i Ibrahimovu porodicu, i Imranovu porodicu nad ostalim svijetom. (Ali Imran, 33.) Allah, dž. š., je treću Kur’ansku suru nazvao Imranova porodica.
Pored dugog bračnog života Imran i Hanna nisu imali poroda. Jednog dana dok se Hanna odmarala u sjenci drveta primijeti pticu koja je hranila ptiće u gnijezdu. Ovaj prizor Allahove, dž. š., snage i milosti u njoj izazva veliku navalu majčinskih osjećaja, pa je sa dubokom pobožnošću proučila slijedeću dovu:”Gospodaru moj, ako mi budeš podario dijete, zavjetujem se da ću ga predati na službu u svetište (vjerski hram). Ovo je za mene farz.” Ubrzo nakon toga Hanna je ostala u drugom stanju, što je dokaz da je iskreno uputila dovu Allahu, d. š., koju je On uslišao. Allah, dž. š. je istovremeno nadahnuo njenog muža Imrana viješću o rođenju muškog potomka, koji će imati sposobnost da liječi one koji su od rođenja slijepi i bolesne od gube i bit će od onih koji oživljavaju mrtve. Imran je odmah podijelio vijest sa suprugom. Ova informacija je dala dodatnu sigurnost Hanni da će roditi muško dijete. Kada se porod približio, zahvaljivala se Gospodaru, o čemu Kur’an govori:”Kada Imranova žena reče:”Gospodaru moj, ovo što je u trbuhu mome ja zavjetujem samo na službu Tebi, pa primi od mene jer Ti, sve čuješ i znaš.” (Ali Imran, 35.)
Običaj u Benu Israilu je bio da se roditelji zavjetuju da će dijete, ako bude muško, dati u Bejtu-l-Makdis. Pravila su nalagala da se samo muška djeca daju u Hram. Dijete staro 5. godina se davalo da ga vjerski ljudi uče Tevratu. Dijete bi tu živilo i učilo Svetu Knjigu. Znajući za ova pravila Imran se sa strahom obraćao ženi i određenim prijekorom jer je dijete zavjetovala a ne zna da li je muško ili žensko. Nedugo poslije toga Imran je preselio na Ahiret. U otežanim okolnostima Hanna je na ovaj svijet donijela zavjetovano dijete. Nakon poroda i saznanja da je dijete žensko, Hanna je rekla, a to prenosi Kur’an:”Poslije ona kada je rodi reče:”Gospodaru moj, rodila sam žensko. A žensko nije kao muško!”(Ali Imran, 36.) Hanna se našla pred velikim iskušenjem. Iblis, neka je proklet, dolazi i Hannu odvraća od njenog zavjeta. Navaljuje na njen razum, zbunjujući je i navodeći mnogo razloga o tome kako je djevojčica nesposobna da ide u službu. S obzirom na čistu vjeru, uvjerenje, iman Hanne, ona se i u ovoj situaciji oslanja na Allaha, dž. š. Te ponovo uči dovu:”I ja nju i porod njezin stavljam pod Tvoje okrilje od prokletog šejtana.’‘ (Ali Imran, 36.)
Hanna uzima djevojčicu i nosi je u Bejtu-l-Makdis. Zekerijji, a. s. se obraća:”Ovo je moj zavjet. Moja djevojčica koju sam zavjetovala Bejtu-l-Makdisu. Znam da djevojčica ne može ući u Sveti Hram, ali ne želim je vratiti natrag kući. Hej, vi izabrani, šta da radim s njom? Ime joj je Merjem! Molim vas da je prihvatite! Neka upozna Svetu Knjigu, neka postane hrabar borac na Allahovom putu! Pa neka na ovaj način moj zavjet dođe na mjesto! Vi učinite onako kako znate!” Okrenuvši se bez osvrtanja Hanna se udalji od Hrama. Rabini su se u čudu našli. Zekerijja, a. s., im je odgovorio ajetom:”Gospodar njezin, primi je lijepo…”(Ali Imran 37.) A oni se usaglasiše da djevojčica, Merjem, ostane u Bejtu-l-Makdisu. Zekerijja, a. s., se ponudi da vrši starateljstvo nad njoj rekavši:”Odgovornost prema njoj najviše je moja dužnost, jer je moja supruga njena tetka.” Oni odgovoriše:”Ova djevojčica je kći našega imama Imrana (imama Bejtu-l-Makdisa), nama savjest ne dozvoljava da je damo tebi. Da je Imran to želio zatražio bi to od tebe. Onda su odlučili da bacanjem pera vide kome će Allah, dž. š., dati starateljstvo nad Merjem. Allah, dž. š., kaže:”To su nepoznate vijesti koje ti objavljujemo. Ti nisi bio među onima kada su pera svoja od trske pobacali da bi vidjeli koji će se od njih o Merjemi brinuti, i ti nisi bio tu kada su se prepirali.” (Ali Imran, 44.) ”I Gospodar njezin primi je lijepo i učini da uzraste lijepo, i da se o njoj brine Zekerijja…”(Ali Imran, 37.)
Zekerijja, a. s. je bio vrstan stolar. Sagradio joj je posebnu odaju za boravak i ibadet. Ona iz te odaje nije izlazila kako je stupila u Hram. Samo Zekerijja, a. s., je imao pristup ovoj odaji, često je posjećivao, donosio hranu i piće. Hz. Merjem je provodila dane i noći u ibadetu. Danju je postila, a noću ibadetila. Stajala je u namazu dok joj ne bi noge natekle. Tih godina palestinski narod je bio pogođen velikom glađu i neimaštinom. Čak i najbogatije porodice su bile ugrožene. I pored velike gladi Merjem nije napuštala svoju odaju a ibadet je činila u kontinuitetu. Njenu strpljivost i ustrajnost Allah dž. š., nagrađuje od Sebe opskrbom. ”Kad god bi joj Zekerijja u hram ušao, kod nje bi hranu našao. Odakle ti ovo o Merjem! Od Allaha, Allah koga hoće opskrbljuje bez muke.” (Ali Imran, 37.) Ibn Abbas, r. a., prenosi da je Zekerijja, a. s., u odaji hz. Merjeme viđao voće kakvo nije nikada prije vidio.
Ulema odabranost hz. Merjeme vidi u tome što je bila bezgriješna, prva od žena koja je činila namaz i boravila u Bejtu-l-Makdisu, klanjanje namaza u džematu u Hramu i rodila je Isa, a. s., a da je muška ruka nije dodirnula. Allah kaže:”O Merjem, budi poslušna Gospodaru i licem na tle padaj, i sa onima koji namaz obavljaju i ti obavljaj.”(Ali Imran, 43.) Iako nije ranije izlazila iz svoje sobe, Allah dž. š. naređuje hz. Merjemi da sudjeluje u zajedničkom namazu u džematu.
Sve ovo je bila ustvari priprema za njenu najveću misiju, neobičnu, u historiji ljudskog roda jedinstvenu. Njen odgoj od strane Zekerijja, a. s., ibadet kojeg je danonoćno činila je ustvari bila priprema za rođenje Isa, a. s. i susret sa Dižbrilom. Ona zatim izlazi iz Bejtu-l-Makdisa. [1]
”I spomeni u Knjizi Merjem, kada se od ukućana svojih na istočnu stranu povukla i jedan zastor da se od njih zakloni uzela, Mi smo njoj meleka Džibrila poslali i on joj se ukazao u liku savršeno stvorena muškarca. ”Utječem se Milostivom od tebe, ako se Njega bojiš!” uzviknu ona. ”A ja sam upravo izaslanik Gospodara tvoga” reče on, ”da ti poklonim dječaka čista!” ”Kako ću imati dječaka” reče ona, ”kada me nijedan muškarac dodirnuo nije, a ja nisam nevaljalica!” ”Tako je to”, reče on. ”Gospodar tvoj je rekao:”To je meni lahko, i zato da ga učinim znamenjem i znakom milosti Naše. Tako je unaprijed određeno!”I ona zanese i bremenita se skloni daleko negdje. I porođajni bolovi prisiliše je da dođe do stabla jedne palme. ”Kamo sreće da sam umrla i da sam potpuno u zaborav pala!” Uzviknu ona. I melek je, koji je bio niže nje, zovnu:”Ne žalosti se, Gospodar tvoj je dao da niže tebe potok poteče. Zatresi palmino stablo, posuće po tebi datule svježe, pa jedi, pij i budi vesela! A ako vidiš kakva čovjeka ti reci:” Ja sam se zavjetovala Milostivom da ću šutiti, i danas niskim neću govoriti.” I dođe ona s njim porodici svojoj, noseći ga. ”O Merjem”, rekoše oni, ”učinila si nešto nečuveno! Ej ti koja u čednosti ličiš Harunu, otac ti nije bio nevaljao, a ni mati tvoja nije bila nevaljalica.” A ona im na njega pokaza. ”Kako da govorimo djetetu u bešici?” rekoše. ”J sam Allahov rob”, ono reče, ”meni će On Knjigu dati i vjerovjesnikom me učiniti i učiniće me, gdje god budem, blagoslovljenim, i narediće mi da dok sam živ namaz obavljam i zekat dajem, i da majci svojoj dobar budem, a neće mi dopustiti da budem drzak i nepristojan. I neka je mir nada mnom na dan kada sam se rodio, i na dan kada budem umro i na dan kada budem iz mrtvih ustao!” To je Isa sin Merjemin, to je prava istina o njemu, onaj u koga oni sumnjaju. Nezamislivo je da Allah ima dijete, hvaljen neka je On! Kada nešto odluči, on za to rekne:”Budi” i ono bude. Allah je usistinu i moj i vaš Gospodar, zato se klanjajte samo Njemu! To je pravi put.” (Merjem, 16-36.)
[1]Adem Karatas: Hz. Merjem, ”El-Kelimeh”, Novi Pazar, 2012. god.
Piše: Sanel ef. Hodžić, imam u džematu Donja Obodnica