U prepunom amfiteatru Centra za mlade Tušanj u nedjelju, 8. januara 2023. godine održana je tribina „9. januar – Dan podsjećanja na genocide nad Bošnjacima“ u organizaciji Mreže mladih.
Riječima dobrodošlice obratio se koordinator Mreže mladih Esmir-ef. Hasanović, kao i glavni imam hafiz Ahmed-ef. Huskanović. Hafiz Huskanović je istakao značaj ovakvih događaja, koji za cilj imaju podsjećanje i čuvanje istine o genocidu nad Bošnjacima. Medžlis Tuzla kroz niz različitih aktivnosti već godinama njeguje ovakav vid kulture sjećanja i čuvanja istine o genocidu.
Gost predavač na ovoj tribini bio je Amor Mašović, raniji dugogodišnji direktor Instituta za nestale osobe u Bosni i Hercegovini, koji je po struci advokat. Početkom agresije na Bosnu i Hercegovinu radio je u komisiji za razmjenu ratnih zarobljenika, koja je poslije transformisana u Državnu komisiju za traženje nestalih osoba. Od kraja agresije, pa sve do danas, učestvovao je u otkrivanju i ekshumaciji tijela žrtava iz više od 3.350 masovnih i pojedinačnih grobnica. Sa svojim timom otkrio je oko 18.000 posmrtnih ostataka žrtava.
Mašović je ovom prilikom kroz sadržaje multimedijalne prezentacije predstavio dugogodišnja iskustva u otkrivanju masovnih grobnica i jama širom naše domovine, vrsti i karakteru zločina i genocida koji je počinjen nad Bošnjacima.
Posebno emotivna i teška su bila iskustva koja je iznio o ubijanju djece, stare po nekoliko minuta ili nekoliko mjeseci, čije skelete su pronalazili u masovnim grobnicama i jamama od Krajine do Podrinja. Kroz prezentaciju je prikazan niz dokaza, statističkih podataka i fotografija koji su zabilježeni kroz dugogodišnju potragu za nestalim, u grobnicama koje se nalaze na području cijele Bosne i Hercegovine, ali u najvećoj tekućoj grobnici u Evropi, a prema svemu sudeći i u svijetu, jezeru Perućac, kao i rijeci Drini.
-Danas više nego ikad smo svjedoci posljedica jednog takvog genocida koji, zapravo nije ni okončan. Taj genocid i danas traje prema majkama, suprugama, kćerkama, nanama Prijedora, Bratunca, Zvornika, Vlasenice i svih drugih dijelova Bosne i Hercegovine gdje su one, majke prije svega, prisiljene da po nekoliko puta sahranjuju svoju djecu, jer se zločinci nisu zaustavili na ubijanju, sahranjivanju u masovnim grobnicama, već su ih prekopavali i dijelove skeleta raznosili širom Bosne i Hercegovine – kazao je Mašović.
Genocid traje i danas, genocid zato što im se negira da se uopšte desio, pa se minimizira i na kraju se zločinci glorificiraju, danas se više i ne stide da su učestvovali u genocidu – dodao je Mašović.
Završni dio tribine je bio interaktivnog karaktera pa su se tokom tog dijela mogle čuti riječi zahvale upućene gospodinu Mašoviću. Nekoliko prisutnih mu se željelo zahvaliti za njegov nemjerljiv doprinos i učešće u otkrivanju istine o genocidu i golgotama kroz koje je prošao bošnjački narod tokom agresije 1992-1995. godina. Pojašnjavajući kako se nosi s poslom koji radi i zašto to radi Mašović je pomenuo priču o jednom čovjeku koji je preživio holokaust. Kada su ga njegovi prijatelji pitali zašto stalno i iznova ponavlja slike iz Aušvica, svima je već dosadilo po stotine puta slušati jedno te isto, on je izgovorio rečenicu koja je Mašoviću vodilja već tri decenije. Ta rečenica glasi: Moj strah od zaborava veći je od užasa koji sam prisiljen pamtiti svaki dan.
