Medžlis Islamske zajednice Tuzla u saradnji sa Specijalnom bibliotekom „Behram-beg“ i IK „Rejhan“ Sarajevo organizirao je u srijedu, 15. novembra promociju prevodilačkog opusa Saida Nursija “Mesnevi-i Nurije”. O pomenutom opusu su govorili dr. Sead Seljubac, mr. Edin Dedić, Abdulah Smajić i Senadin Voloder.
Mr. Edin Dedić je ovom prilikom govorio o pojedinim sekvencama Nursijeve biografije s ciljem razumijevanja njegovih djela.
-Sve ono o čemu je Nursi pisao, on je primjenio u svom životu. Polazište njegovog rada bila je briga za ummet i borba za islamski identitet. Nikada za sebe nije tražio ništa. Nikada nije primio poklon, zekat ili sadaku. Njegov život bio je posvećen imanu – kazao je mr. Dedić opisujući neke osobina Saida Nursija.
U svom izlaganju dr. Sead Seljubac je govorio o nastanku Nursijevih Risala, o tome kako ih čitati i razumijevati. – Ova knjiga je osnova- rezime svih ostalih risala koje će doći. Osnovne teme su iman i duhovno bogatstvo, a knjiga je put duhovnog uspona. Ova knjiga je sadnica, a ostale su zrela bašća, dodao je Seljubac.
Prevodilac Abdulah Smajić je prisutne upoznao sa nekim važnim činjenicama vezanim za ovo djelo. Naime, Smajić je istakao da je ovo djelo pristupačno za svakog čitatelja, da je pisano jednostavnim jezikom i da je nastalo na dubokom promišljanju. S druge strane, ovo djelo je izazovno, jer obiluje vjerskim činjenicama i svjetovnim temama, ali je i u isto vrijeme uvjerljivo. Posebno je naglašena dosljednost Saida Nursija u misiji ovog djela i činjenica da isto razjašnjava imanske činjenice i da je kao takvo van bilo kakvih političkih konotacija, kazao je Smajić.
Senadin Voloder predstavio je rad izdavačke kuće „Rejhan“ iz Sarajeva čiji je osnovni cilj prevođenje, štampanje i izdavanje knjiga iz djela Risale-i Nur, čiji je autor veliki islamski mislilac, hazret-i Bediuzzaman Said Nursi, a čija djela su prevedena na preko trideset svjetskih jezika.
Said Nursi je rođen u istočnom dijelu Turske 1877. godine, a umro je 1960. godine u 83. godini, nakon života koji je predstavljao uzornu borbu i požrtvovanje u ime Islama. Školovao se prema najvišim standardima, gdje nije samo proučavao tradicionalnu religijsku nauku, nego i modernu nauku, gdje je stekao zvanje «Bediuzzaman», «Fenomen-čudo vremena », u svojoj mladosti kao rezultat izvanredne sposobnosti i učenja.
U godinama nakon Prvog Svjetskog rata, Bediuzzamanova borba u ime Islama bila je veoma aktivan u javnoj domeni. Ne samo da je učio studente i bio uključen u debate i rasprave sa vodećim naučnicima iz cijelog islamskog svijeta, nego je upravljao i lično vodio puk protiv invazije Rusije na istočnu tursku u 1914. godini, u periodu od skoro dvije godine, nakon čega je uhapšen (u martu 1916. i zadržan u Rusiji dvije godine, prije nego je pobjegao 1918. i vratio se u Istanbul preko Varšave, Berlina i Beča). U to vrijeme je istaživao druge puteve širenja Islama, aktivnim učešćem u javnom životu. Vrijeme tranzicije iz imperije u republiku, bilo je i vrijeme tranzicije «starog» Saida u «Novog» Saida.
«Novog» Saida karakteriziralo je povlačenje iz javnog života i fokusiranje na nauku, molitvu i misli na to koji je novi način borbe.
