Preispitajte se kao očevi. Vi niste više samo supružnici vaših žena nego i očevi vaše djece. Svaki vaš nedostatak ostavit će nepopravljive posljedice na vaše potomke. Nesreća je ako je dijete krivo za neku neopreznost, umjesto da ga otac ohrabri i usmjeri na Pravi put ili mu pomogne, on doslovno grdi dijete do te mjere da dijete poželi da je on mrtav.
Kada se vraćate s posla, pokušajte donijeti kući nešto sa sobom, za djecu. Onda im to s ljubavlju dajte ili medu njima podijelite. Pokažite ljubav i nježnost, tako da djeca jedva čekaju da se vratite kući. Ako su dječije ruke prljave, a supruga je zauzeta, zašto ih vi ne biste obrisali? Ako je supruga zauzeta, a dijete je ometa u radu, zašto ga ne biste izveli u šetnju ispred kuće ili stana? Ako vam se dijete budi noću, zašto ne biste i vi nekada ustali da ga nahranite ili odvedete do WC-a? Ako je potrebno pomoći djetetu oko izrade domaćeg zadatka, zašto mu ne biste pomogli? Ako vam se dijete povrijedi, zašto kritikujete suprugu kada ste ga mogli i vi paziti?
1. Primjer:
U hadisu kojeg prenosi hazreti Aiša stoji: „Resulullah, a. s. htio je jednom prilikom očistiti nos malog Usame, r. a. kada sam mu rekla da dopusti meni, on je rekao: „ O Aiša! Voli ovo dijete kao što ga i ja volim:” (Tirmizi) Roditelji su dužni pomagati djecu i kada ona odrastu, kada se ožene ili udaju. Dužni su im pomagati oko obrazovanja, prilikom ženidbe i udaje, prilikom materijalnog zbrinjavanja iako ne žive s njima u zajednici, naravno, ako su to roditelji u mogućnosti.
2. Primjer:
Otac želi da mu se sin pridruži u porodičnom poslu. Sin odbije ili otvori vlastiti biznis ili nađe posao na drugom mjestu. Kada sin doživi finansijsku krizu ili je pogođen nesrećom, otac javno obznani: „Moj je sin odbio povinovati se mom savjetu. On sluša svoga punca ili prijatelje. Sada neka se suoči sa posljedicom. Ako samo dođe da traži pomoć, istjerat ću ga odavde. Sad će on doći sebi.” Ovakve grube izjave ne priliče ocu. Otac treba dopustiti vladavinu slobode. Ako se sin odluči za nešto pogubno, treba mu pojasniti nedostatke takvog izbora. Uprkos tome, ako se suoči s nekim problemom, stavite mu ruku na rame i ohrabrite ga. Uvjerite ga da dok ste živi, bit ćete tu da mu pomognete koliko god možete.
3. Primjer iz Poslanikovog života
Muhammed, a. s. je svoju kćerku Fatimu, r.a. i nakon što se udala za Aliju, budio noću da ustanu i klanjaju noćni namaz. Buharija je zabilježio da je Vjerovjesnik, a. s. jedne noći došao Aliji i Fatimi i rekao: „Zar ne klanjate?” Hazreti Alija reče: „Naše duše su u Allahovim rukama. Kada bude htio nas probuditi, probudit će nas.” Kad smo mu to rekli on se okrenuo, čuo sam ga kako se udara po stegnu i govori: „Ali je čovjek, više nego iko, spreman da raspravlja.” (Kehf, 54)
Ako djeca nemaju oca?
S obzirom na ratna razaranja širom islamskog svijeta postoji mnogo djece bez roditelja, često je to otac. Naša islamska tradicija nas uči ako porodica izgubi hranitelja (oca) da se neko pobrine o njima. Kada je Poslanik a. s. izgubio oca, o njemu se brinula majka ali i djed Abdul Mutallib. Kada mu je preselila majka, o njemu se brinuo samo djed. Kada je preselio djed, o njemu se brinuo amidža Ebu Talib. S obzirom na to da je otac veoma važan u odgoju djeteta, ako je ranije preselio potrebno je da to mjesto zauzme djed, daidža, amidža.
1. Primjer:
Jedna samohrana majka, koja je nakon genocida u Srebrenici doselila u Tuzlu, a njen muž nije preživio, priča: „Moja kćerka je sedmi razred. Rekla sam bratu (daidži) da često navrati i pita kćerku kako uči, šta radi, s kim se druži. Rekla sam mu da nekad dođe kada ona dolazi iz škole i da je pita, iako je došla na vrijeme, zašto kasni. U vremenu u kome živimo potrebno je da čvrsta ruka stoji nad djecom.”
2. Primjer:
Poslanik bi se kada nema h. Alije, a i u njegovom društvu, igrao sa svojim unučićima. To svjedoči ovaj prizor. Poslanik bi često obavljao namaz, otvorio bi ruke kako bi dozvolio hazreti Hasanu ili drugoj djeci da se popnu na njega. Nekada bi produžio i svoju sedždu kako bi se djeca mogla popeti na njegova leđa. Jednom je Resulullah, a. s. stavio obojicu unuka na svoja leđa i hodao okolo četveronoške. Kada je hazreti Omer, r. a. to vidio rekao je: „Kakva veličanstvena jahalica!” Resulullah, a. s. je odgovorio: „Kako su veličanstveni jahači.“
Uloga oca u odgoju djeteta je tema ovoga rada. Ovo je tema o kojoj se sve češće govori. Sociolozi, psiholozi, socijalni radnici govore o toj ulozi oca, pa bi trebali i teolozi. Otac je bio i ostat će nosilac sigurnosti u domaćinstvu, kako materijalne tako i psihološke. Otac u odgojnom procesu nije nova uloga, ona je stara koliko i ljudski rod. Kako majke-žene prelaze određene barijere, one se obrazuju, rade u firmama, politički djeluju, aktivne su u različitim udruženjima, pojavljuje se potreba da i otac aktivnije učestvuje u odgoju djece. Zauzetoj majci dolazi u pomoć njen muž da nadomjesti tu njenu ulogu. Naravno, nije otac u odgojnom procesu da nadomjesti praznine zauzete majke, već je on tu potreban i kada je majka tu, da odigra svoju ulogu koja je nezamjenjiva. Odsutan otac ne može biti uzor svojoj djeci. Odsutan otac ne može biti uzor svojim sinovima. U ovom radu sam govorio i o djeci koja su siročad pored živih očeva. Otac koji dode sa iscrpnog radnog dana poželi da se odmori. Njegova djeca ga požele i umjesto a zaspu na njegovom krilu, možda zajedno sa njim, on, ili neki od njih, grubim riječima odbijaju djecu. Djeca su siročad jer nemaju odgoj od oca kojeg imaju. On odlazi na posao dok oni još spavaju, vraća se na kraju dana, umoran i oni tako bez njega provode cijelu sedmicu. Potrebno je da se očevi aktivnije uključe u odgojni proces, jer odgoj ne može biti kvalitetan bez učešća oba roditelja. Sam Kur’an podstiče očeve na odgoj djece kroz kazivanja o Jakubu i njegovim sinovima, o Ibrahimu i njegovim sinovima, o Nuhu i njegovom sinu, o Lukmanu i njegovom sinu.
U sunnetu Muhammeda, a. s. imamo vrlo precizne podatke da je aktivno učestvovao u odgoju svoje djece, unučadi i da je vodio računa o urednosti svoje djece. Naravno, on je učitelj svijeta, mi treba da slijedimo njegov sunnet u svemu pa i u ovom veoma važnom segmentu.
Sanel-ef. Hodžić, imam u džematu Donja Obodnica
Rad je objavljen u Novom Muallimu br. 5, 2012. godine.
