U ovom tekstu govorimo o Bedru i to pod pretpostavkom da svi znamo osnovne karakteristike te najznačajnije bitke u islamu. S toga možemo bez posebnog uvoda govoriti o poukama Bitke na Bedru.
Bitka na Bedru ima mnogo pouka, o njima se često govorilo i govori, pisalo i piše, a sve u cilju da te pouke budu inspiracija muslimanima, kako onima prije, tako ovima danas, a i onima sutra.
Želja nam je da se podsjetimo, bar malo, na znamenite ashabe koji su imali značajne uloge u Bici na Bedru. Imena dvojice mladića su nam inspirativna. To su Habbab ibn Munzir, r.a., i Alija ibn Ebi Talib, r.a. Zatim ćemo spomenuti Hamzu, r.a. i Ubejde ibn Harisa ibn Abdu-l-Mutalliba. S poštovanjem ćemo spomenuti i doprinos Selmana el-Farisija u Bici na Hendeku.
Prva pouka: Savjetovanje i sloboda govora
Nakon što je muslimanska vojska, predvođena Božijim Poslanikom, Muhammedom, a.s. stigla na Bedr, raspoređena je po već dogovorenom planu. Tada ashab Habbab ibn Munzir, r.a. koji je tada imao trideset i tri godine reče: ”Božiji Poslaniče, je li ovaj raspored vojnika Objava ili ratna taktika.” Poslanik, a.s. mu reče da nije Objava. On onda predloži da se raspored muslimanskih vojnika promijeni i zauzmu strateški položaji koji će onemogućiti Mekkelije da dođu do bunara čiste vode na Bedru. Božiji Poslanik, a.s. to prihvati i reče: ”O Habbabu! Tvoje mišljenje je ispravnije.”
Prihvatanjem prijedloga Habbaba ibn Munzira, r. a. Muhammed, a. s. promijeni već ranije utvrđeni strateški plan najpoznatije Bitke u povijesti islama.
Da je sloboda govora i želja za savjetovanjem bila stalna praksa Muhammeda, a.s. i njegovih ashaba svjedoči i sljedećei primjer: U pripremi odbrane Medine, a kasnije poznatija kao Bitka na Hendeku, događa se slična situacija. Na raspored i postavku ashaba, odbrane Medine, javlja se Selman el-Farisi i predlaže sasvim drugačiji koncept odbrane grada, kopanjem kanala-hendeka. Poslanik, a.s. prihvati da se kopa kanal-hendek oko Medine i u tom kopanju sam učestvova.
Pozivam sve nas na razmišljanje o ashabu koji je predložio ovu novu strategiju odbrane Medine. Ko je on? On je, Selman el-Farisi, r.a., Perzijanac, stranac, nearap, nije Kurejšija, oslobođeni rob, koji je bio musliman tek 4-5 godina. On mijenja strategiju odbrane Medine predlažući Poslaniku, a. s. kopanje kanala oko Medine kako bi se zaštitili od mnogostruko jačeg neprijatelja, što se kasnije ispostavilo ispravnim.
Želimo spomenuti, ali nikako porediti, stanje današnjih muslimana, i njihovih vladara i pitanje savjetovanja i uticaja na strateške odluke koje život znače. Možemo samo zamisliti odgovore današnjih muslimanskih vladara, ako bi se i ukazala prilika da neko nešto predloži suprotno njihovom mišljenju.
U ramazanskoj emisiji BIR TV nedavno je gostovao prof. Nusret Isanović, koji je istakao surovu stvarnost muslimanskoga svijeta i neslobodu koju, na žalost, žive muslimani i muslimanski umovi današnjice.
Iako je to tako, riječi Muhammeda, a.s. teku venama mnogih iskrenih vjernika i muslimanskih intelektualaca koji svojim djelovanjem rizikuju često i život, zato što se njihov odnos prema vladarima i svojim zajednicama temelji na riječima njihova Poslanika, a.s. Te riječi su svakako jedna od poslaničkih mu’džiza, gdje Poslanik, a.s. kaže: ”…tri stvari ne mogu nikada zasititi srce vjernika: Da sve radi iskreno u ime Allaha, da upućuje savjete muslimanskim prvacima, i da bude ustrajan u džematu muslimana…” (Tirmizi, Ahmed, sahih)
Druga pouka: Postavljanje rodbine na prvu borbenu liniju
Druga pouka Bitke na Bedru koju želimo istaći jeste da je Muhammed, a. s., nakon što je povukao trojicu ensarija, odabrao Aliju, r.a. svoga amidžića, Hamzu, r.a. svoga amidžu i Ubejde bin Harisa bin Abdu-l-Mutalliba svoga amidžića da se bore u predborbama sa mušricima. Ovaj Poslanikov, a.s. izbor nam govori da Poslanik a. s. svojim najbližima, svojoj rodbini nije davao povlašten položaj, već, naprotiv, često najteže zadatke u kojima se život daje za vjeru, za Ummet. Poznato nam je da je Ubejde Ibn Haris r.a. nakon Bitke na Bedru preselio na Ahiret od smrtonosnih rana koje je zadobio u ovoj bici.
Trebamo znati da Muhammed, a.s. nije imao brata, nije imao sina na Bedru. On je na najteži ispit stavio sebi najbliže ljude. Alija r.a. je na Bedru imao 24 godine, dok su Hamza, r.a. i Ebu Ubejde bili stariji. Alija, r.a. je odgajan i odrastao u Poslanikovoj, a.s. kući. To je bio Poslanikov, a.s. znak zahvalnosti Ebu Talibu za njegovu brigu o Muhammedu a.s.
Alija, r.a. je sin amidže Ebu Taliba. A Ebu Talib se brinuo o Muhammedu a.s. od njegove 8. do 25. godine, kada se i oženio Muhammed, a.s. Kada je Muhammed, a.s. dobio Objavu, Ebu Talib mu je bio, pored Hatidže, najveći oslonac.
Iz ovoga primjera vidimo koliko je bila čvrsta veza među njima ali ga Resulullah, a.s. nije poslao u ”diplomatiju”, ili na neko drugo privilegovanije mjesto, on ga je postavio na prvu borbenu liniju. Zato se na ovu Poslanikovu, a.s. praksu ne može odnositi narodna poslovica:”U rat država daje topove, bogati volove a sirotinja sinove.” U ovom slučaju je ”država” dala svoje ”sinove”.
Zaključak:
Kada govorimo o poukama Bedra mi prakatično govorimo o svojoj budućnosti. Naslovu ovoga rada se možemo vraćati nakon svakog pročitanog pasusa i postavljati sebi pitanje je li vrijeme naše katarze prošlo, ili je ono pred nama? Ili, možda je bolje pitanje, zašto vrijeme naše katarze već ne živimo stotinama godina unazad?
Sve su ovo pitanja koja pred nas stavljaju veliki muslimanski umovi poput Muhammeda Asada u knjizi Islam na raspuću, ili vrsni alimi poput Abdulhamida Ahmeda Ebu Sulejmana u knjizi Kriza muslimanskog uma, Munira Šefika, Palestinca, u knjizi Islam i izazovi savremene dekadence ili pak Dr. Mahmud Ammare u knjizi Da li je islam rješenje? Zašto i kako? (Vidi u Enes Karić, Kur’an u savremenom dobu, i tom. str. 10-29.)
Veliko je pitanje promišljati trenutno stanje našega Ummeta. Muslimani su danas poraženi. Oni žive stanje Uhuda, stanje poraza i izdaje, a pričaju sa ushićenjem o bedranskoj pobjedi. Na muslimanskim glavama je meta na svakom dijelu zemaljske kugle. Žalosnije od toga je što su muslimani jedni druge uzeli za metu. Muslimani su za metu uzeli obrazovanje, nauku, red, i svecivilizacijski napredak. Dijalog muslimana sa inovjercima se promoviše, dok se sukobi među muslimanima ne zaustavljaju.
Pouke i poruke Bedra su na žalost sasvim daleko od naše svijesti i samosvijesti.
Promišljanje današnjeg stanja Ummeta zaista umara, zabrinjava ali promišljati, na to smo obavezni. Promišljanje o stanju Ummeta će, ako Bog da, rezultirati našoj budnosti i nadati se, u skorijoj budućnosti, ozdravljenju i podizanju posrnulog muslimanskog svijeta, koji je još uvijek u slobodnom padu.
Sanel-ef. Hodžić, imam u džematu Donja Obodnica