On vas noću umrtvljuje – a zna i šta ste preko dana uradili – zatim vas danju budi, kako bi rok koji je svakome određen prošao… (Al-En’am, 60)
Svakoga jutra insan se po Božijemu emeru, kako se to jasno ističe u citiranom ajetu, ponovno posredstvom vlastitih čula susreće sa mnogolikim svjetovima oko sebe. Drugačije kazano, budi se. Ljudski život je u svojoj punini neponovljiva i izuzetna prilika koja se dariva čovjeku, a kako bi on posredstvom Božije upute postao ono za što jeste predodređen. Prema tome, svaki novi dan je novi početak. Svaki novi dan je jedinstvena prilika za intelektualno, ali i duhovno narastanje. Svaki novi dan je prilika da insan ponovno počne shvatati kako mu se, iznova, darivaju svekolike blagodati na kojima zahvalnost treba iskazivati i dobrim djelima pokazivati. No, trebalo bi znati kako se buditi ne podrazumijeva, u isto vrijeme, i probuditi jer polazeći od same etimologije riječi buditi shvatamo da je u pitanju proces, dočim glagolski oblik probuditi podrazumijeva novu realnost, odnosno istinsku zbiljnost u kojoj se čovjek, a u ovom slučaju homo religiousus (vjernik), našao, tj. pronašao. Koliko se samo milijardi ljudi svakoga jutra budi, ali da li se i probudi u odnosu na ono zbog čega jeste tu gdje jeste, to je opet posebno pitanje.
Možda je nesvakidašnje, ali je potrebno da se ovom prilikom podsjetimo na slučaj koji se vezuje za istočnjačkog mudraca Budu, a koga znameniti islamski učenjak Šehrestani dovodi u vezu sa Hidrom, a.s. Jednom prilikom su ga njegovi učenici upitali: ‘’Jesi li ti sveti čovjek?’’ ‘’Ne’’, odgovorio je Buda. ‘’Pa šta si?’’ ‘’Samo sam budan’’ – reče on.
Da li znaš zašto radiš to što radiš?
Naime, ako insan zna zašto radi ono što radi otvorene su mu mogućnosti kako za intelektualno tako i za duhovno narastanje i buđenje. Samo budan čovjek može misliti svojom glavom, samo budan čovjek može druge oko sebe probuditi, samo budan čovjek vidi ono što jeste i treba da bude. Biti budan podrazumijevalo bi biti u mogućnosti da prvotno kod sebe vidiš ono što inače kao nedostatak vidiš kod drugih. U islamskom pogledu biti budan znači djelovati u ime i u skladu sa preporukama Gospodara Koji sve stvara. A da bi se to bilo u mogućnosti, trebalo bi konstatntno vršiti introspekciju svoje vlastitosti. U svojoj poznatoj knjizi o emocionalnoj inteligenciji Goleman nabraja trinaest komponenti emocionalne inteligencije, a na prvom mjestu je samospoznaja, tj. introspekcija. Prema tome, mogli smo da utvrdimo da onaj ko spozna ono što jeste mnogo mu je lakše da bude ono što, po Božijoj preporuci, treba da bude. Drugačije kazano, kada imate pojam o sebi, onda znate i šta hoćete, čemu idete, odnosno zašto radite to što inače radite.
No, da bi takvo što bilo moguće, neophodno je da insan posjeduje određene predispozicije i, naravno, potrebu za konstantnim ulaganjem napora na tom putu. Slikovito kazano, predispozicija ili entelehija običnoga žira jeste da postane hrast, no velika većina istih kroz vrijeme postaje samo zemljana prašina. Predispozicija gusjenice je da postane leptir, no mnoge nikada ne polete. Duhovna predispozicija čovjeka je da postane insanom (al-Insanul-kamil), tj. da kao što fizički raste, još više intelektualno i duhovno naraste, jer posredstvom intelekta se upoznaje, a posredstvom intuitivnoga (duhovnoga) spoznaje istina onakva kava doista jeste. Upravo taj i takav insan zna zašto je tu gdje jeste, zašto radi to što radi, odnosno šta od života traži. Drugačije kazano, čovjek pogađa samo ono što gađa.
Shodno tome, čovjek ne bi trebao da odustaje od onoga što je pred njim, ne bi trebao misliti kako je put kojim hodi lahak, međutim, u isto vrijeme, trebao bi znati da sav trud koji uloži ima svoj smisao. Svakako, na to nas podsjećaju riječi Uzvišenoga posredstvom kojih želi obveseliti i obradovati trudbenike, a u kojima se kaže: I reci: Trudite se! Allah će trud vaš vidjeti, a i Poslanik Njegov i vjernici, i vi ćete biti vraćeni Onome Koji zna nevidljivi i vidljivi svijet, pa će vas o onome što ste radili obavijestiti. (Et-Tevba, 105)
Posjedovati fokusirano mišljenje (stav) podrazumijeva znati šta se od života hoće. Neophodno je znati kako način razmišljanja uveliko utječe na ono što će čovjek sutra biti i u šta će izrasti. Ako su vaše misli jedino i samo obojene kritikom onoga što vidite, nećete daleko dospjeti, ali ako svoj duh i misli držite i podržite traženjem u svemu dobra, pa makar bilo neznatno, bit ćete u mogućnosti da iz dana u dan rastete i narastete u intelektualnome, a jednako tako i duhovnom smislu. Zbog toga, ne treba se zamarati sa onim što se promijeniti ne može, već djelovati tamo gdje je to moguće i zašto se odgovornost nosi i snosi. Ovo je blagoslovljeno vrijeme kada svoj intelekt treba ukrasiti znanjem, a svoju dušu stalnim sjećanjem na Uzvišenoga i Vječnoga. Dragi insani, čestiti mladići i djevojke, ne dozvolite da vas okolnosti obeshrabre i vjerujte da su veliki rezultati pred vama. Ne dozvolite da vas obeshrabre mali ljudi koji misle da su veliki, niti da vas ti isti ubijede da niste za ono za što jeste. Da biste u tome uspjeli, nastojte svakodnevno upoznavati svoju vlastitost, budite u društvu pozitivnih, inovativnih i, nadasve, produhovljenih insana, i ne zaboravite da je trud ono što pokreće velike ljude i velike ideje.
Tekst je objavljen u Ramazanskim novinama Medžlisa Islamske zajednice Tuzla, broj 9, ramazan 1442./april-maj 2021. godine
