Još jedno predavanje zanimljive teme “Zabrana činjena nepravde” održao je mr. Esnaf-ef. Imamović u okviru Katedre hadisa. Isto donosimo u nastavku teksta:
Nepravda ar.zulum jeste nepoštivanje tuđeg prava, ili bespravno raspolaganje tuđim pravima, ili postvaljanje stvari na mjesto koje mu nije predviđeno bilo uz dodatak ili smanjenje, ili odstupanje u vremenu ili mjestu. Nepravda je zabranjena Kur’anom, sunneton, koncenzusom isl. uleme i zdrav razum na to upućuje. U Kur’anu zulum u jednom od ajeta znači manjak, a to je u ajetu: „Oba vrta su davala svoj plod, ničega nije manjkalo, a kroz sredinu njihovu smo rijeku proveli.“[1] A u arapskom je upotrijebljen izraz: „ve lem tazlim minhu šej’a.“ Kada bolje razmislimo nepravda i jeste manjak i to u dva pravca; prvi jeste u smislu da se osmjelimo i činimo ono šta nam je zabranjeno, a drugi jeste u smislu propuštanja i izostavljanja naših obaveza, i možemo slobodno reći da se značenje zulma-nepravde vraća na ova dva značenja, kako ćemo to uvidjeti. Znači manjak poštivanja zabrana i ispunjavanja obaveza. Mnogi navode da postoje dvije vrste nepravde: prema Allahu dželle ša’nuhu i prema drugima. Ali kada bolje i dublje razmotrimo i promotrimo to je ustvari nepravda prema samom sebi. Jer, kada učinimo nepravdu bilo prema Allahu dželle ša’nuhu bilo prema drugima ustvari činimo nepravdu prema sebi jer se posljedice učinjene nepravde vraćaju na nas. Nepravda prema Allahu ne znači da mi možemo naškoditi ili nanijetu štetu Allahu, jer to nije niko u stanju da učini, već ona znači nepoštivanje Allahovih prava koja su ljudi dužni ispunjavati prema Njemu. Prvo od tih prava, a čije nepoštivanje predstavlja najveći grijeh i najveću nepravdu prema Allahu dželle ša’nuhu, spomenuo je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve selleme u hadisu: „Koje je Allahovo pravo kod ljudi? … Allahovo pravo kod ljudi jeste da obažavaju samo Njega i da Mu nikoga u obožavanju ne prudružuju,“ a u drugom hadisu stoji da je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem na pitanje o najvećem grijehu rekao: „Da Allahu nekoga smatraš ravnim a On te svorio.“ Allah dželle še’nuhu je rekao: „Biće sigurni samo oni koji vjeruju i vjerovanje svoje s mnogoboštvom ne miješaju; oni će biti na Pravome putu.” U ajetu je upotrijebljen izraz „zulm“ što znači nepravda, pa su to ashabi radijallahu anhum shvatili kao bilo koji vid nepravde, što ih je navelo da pitaju Allahovog poslanika sallallahu alejhi vesellem: „Koji to od nas neće s vjerovanjem pomiješati nepravdu?“ Na što im je on odgovorio: „Nije to u pitanju, zar niste čuli Lukmana kada je rekao sinu: ‘Kada Lukman reče sinu svome, savjetujući ga: “O sinko moj, ne smatraj druge Allahu ravnim, mnogoboštvo je, zaista, velika nepravda.’To je najveća nepravda prema Allahu dželle ša’nuhu. Prethodno je spomenuto da mi ne možemo naškoditi Allahu dželle ša’nuhu i da to nije značenje nepravde prema Njemu, već da je to nepoštivanje njegovih prava kod nas. Na drugom mjestu su ostale vrste kufra-nevjerstva koje su također nepravda prema Njemu, zatim ostale vrste grijeha. Znači svako kršenje Njegovih zabrana i nepoštivanje Njegovih naredbi ubraja se u nepravdu prema Njemu, naravno na prvom mjestu je neprvada koja se tiče Allaha dželle ša’nuhu direktno i nije vezana za druge, kao što smo spomenuli u primjerima i kako ćemo objasniti u sljedećoj vrsti. Kada je u pitanju nepravda prema drugima ona se odnosi, kako je došlo u hadisu koji je izrečen na Oproštajnom hadžu, na ljudske živote i tijela, zatim na njihov imetak i čast. U hadisu, kojeg prenosi Ibn Omer radijallahu anhuma, je došlo da je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem prvi dan bajrama na hadžu kojeg je obavljao, stao između džemreta i rekao: „Koji je ovo dan?“ „Dan klanja kurbana,“ rekoše oni. On reče: „A koji je ovo grad?“ „Allahov sveti grad,“ odgovoriše. „A koji je ovo mjesec,“ upita on, a oni rekoše: „Allahov sveti mjesec.“ Onda on reče: „Ovo je veliki hadž, i vaši životi, imetci vaši i čast vaša su sveti među vama kao svetost ovog grada u vom mjesecu i u ovom danu.“ Znači nepravdu prema drugima možemo učiniti oduzimanjem prava na život ubistvom, što je najveća nepravda prema drugom, zatim nanošenjem tjelesnih povreda, i tu je nepravda srazmjerna tjelesnoj povredi. Zatim nepravdu prema časti drugog muslimana bilo da ga potvorimo za blud i nečasne radnje, zatim da ga ogovaramo, prenosimo njegove riječi s ciljem širenja smutnje i nereda, zatim da ga krivo optužimo, ili bilo šta što udara na čast muslimana. Uzimanje i korištenje imovine na nepropisan način je nepravda prema imetku drugog, isto tako i njeno uništavanje. Islam je propisao puteve i načine kako možemo doći do tuđe imovine i bilo kakvo uzimanje imovine mimo tih načina računa se nepravdom. Ti putevi su trgovina, uzimanje i davanje u zakup, rad u najmu, nasljedstvo, poklanjanje, oporuka, zekat i sadaka. Krađa, uzurpiranje, otimanje, pljačkanje, kockanje, kamata su nepropisni načini uzimanja tuđeg imetka i to je nepravda prema tuđem imetku, kao i svi drugi nepropisni načini i vidovi uzimanja, korištenja i uništavanja tuđe imovine. Allah dželle ša’nuhu kaže: „O vjernici, jedni drugima na nedozvoljen način imanja ne prisvajajte – ali, dozvoljeno vam je trgovanje uz obostrani pristanak – i jedni druge ne ubijajte! Allah je, doista, prema vama milostiv.“
Isto tako u nepravdu spadaju bespravno uzimanje funkcije, pozicije, davanje funkcije onome ko je manje zaslužan ili primanje učenika preko veze mimo utvrđenih pravila. Zatim bespravno otpuštanje radnika mimo utvrđenih pravila i procedura i mimo dogovora. Kada razmotrimo iznešeno dolazimo do zaključka koji iznešen na samom početku da se nepravda čini kršenjem zabrana i ne izvršavanjem obaveza prema Allahu dželle ša’nuhu i prema drugima. Ako poštujemo zabrane i izvršavamo svoje obaveze izbjećemo bilo koji vid nepravde.
Kakva je konačnica i završnica nepravednika govore nam ajeti koje imam Nevvei rahimehullah naveo. U prvom stoji da je Allah dželle ša’nuhu rekao: „Kada zulumćari ni prisna prijatelja ni posrednika neće imati čiji zagovor bi uslišan bio.“ Iako se ovdje zulum prvenstveno odnosi na mušrike i kafire jer je ajet došao u tom kontekstu, ima mufesira-interpretatora Kur’ana, da se on odnosi i na druge zulumćare-nepravednike, jer nepravda učinjena prema drugome ne podnosi zauzimanje iz razloga što je opraštanje toga isključivo njegovo pravo. Tako će zulumćari na Sudnjem danu biti ostavljeni na cjedilu bez prijatelja i bez zagovornika čije će zagovoranje biti prihvaćeno. To je dovoljan razlog da se klonimo činjenja bilo kakvog vida nepravde, bilo prema Allahu dželle ša’nuhu bilo prema ljudima.
Drugi ajet kojeg je naveo imam Nevevi rahimehullah, nam poručuje: „A zulumćarima niko pomoći neće.“ Prvenstveno se misli na mnogobošce i nevjernike, kao i prethodnom ajetu.
Hadisa, koje imam Nevevi rahimehullah naveo u ovom poglavlju, imam mnogo spomenut ćemo samo nekoliko.
- Džabir radijellahu anhu prenosi da je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem rekao: „Čuvajte se nepravde, jer će ona na Sudnjem danu biti tmine i muke. Čuvajte se škrtosti i pohlepe, jer je to uništilo one prije vas tako što ih je navelo na međusobno krvoproliće i dozvolu obesčašćivanja.“[2]
U hadisu je izrečena naredba da ne činimo nepravdu, jer će na Sudnjem danu ta nepravda biti zastor između svjetla i čovjeka kada ljudi budu i tmini i kada Allah dželle ša’nuhu iskrenim vjernicima bude dao svjetlo, koje će biti shodno njegovim dobrim djelima, kako bi im osvijtelio put. Nečije svjetlo će biti jako, a nečije slabo, nekome će se paliti na momente. Da ne bi ostali u tminama zbog nepravde trebamo se potruditi da je ne bi činili i time sebi napravili zastor za svjetlost. Ono što najčešće dovodi do nepravde prema drugima jesu škrtost i pohlepa, zbog toga su odmah i spomenuti u hadisu. Prvo se pojavi škrtost koja kasnije prerasta u pohlepu i ona navodi i nagoni čovjeka da od drugih uzima imovinu na nepravedan način, a najnepravedniji način jeste da se uzima uz krvoproliće i obesčašćivanje. Obesčašćivanje se odnosi na žene ili uopće na udaranje na čast. Tu su onda sve moguće vrste nepravde koje smo spomenuli, i prema Allahu dželle ša’nuhu, i prema drugima; prema njihovim životima, imetcima i časti. Zato je pohlepa veoma opasna jer čovjeka navodi na sve vrste nepravde.
- Aiša radijallahu anha prenosi da je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem rekao: „Ko uzurpira pedalj zemlje, biće mu na Sudnjem danu natovaren od sedam zemalja.“
U hadisu se potencira zabrana nanošenja nepravde prema drugom bespravnim uzimanjem njegove imovine. Pedalj je spomenut ne da se razumije da je ono što je manje od toga dozvoljeno uzurpirati, nego što se on često spominje u tom kontekstu i ne smatra se nečim velikim kada je u pitanju zemlja. Komentatori hadisa navode više značenja ovog hadisa, jedno od njih jeste da će mu biti nametnuto da ga prokopa kroz svih sedam zemalja, a drugo jeste da će ga njime opteretiti od sedam zemalja. To nam pokazuje koliki je grijeh bespravno uzimati tuđu imovinu, a zemlja je spomenuta zato što se često pomjeraju znakovi granica među posjedima. Zato treba dobro paziti na bespravno uzimanje tuđe imovine.
- Abdullah b. Amr b. Aas radijellahu anhu prenosi da je Allahov Poslanik sallallhu alejhi ve sellem rekao: „Musliman je onaj od čijeg su jezika i ruku mirni drugi musliamni.“
Jezik i ruke su ono čime najčešće nanosimo nepravdu drugima, upravo zato su i spomenuti u hadisu. Musliman u pravom smislu te riječi nećemo biti dok se u potpunosti ne sustegnemo od činjenja nepravde drugima bilo čime i na bilo koji način. Musliman, od čijeg su uznemiravanja mirni drugi muslimani je pravi musliman, a ne onaj koji vrijeđa druge i nanosi im štetu pa makar klanjao i postio. Ovo ne treba pogrešno razumjeti da je dovoljno biti dobar prema drugima da bismo bili muslimani i da ne treba obavljati namaz i postiti, naprotiv onaj koji obavlja namaz i posti i dobar je prema drugima to je pravi musliman, i to lijepo ponašanje je dokaz da su na njega utjecali namaz i post, tj.vjera i vjerski odgoj. Onaj koji ne obavlja namaz i ne posti, a dobar je prema drugima to je stekao nečim drugim a ne namazom i postom, odnosno vjerom.
- Ebu Hurejra radijallahu anhu prenosi da je Allahov poslanik sallallhu alejhi ve sellem rekao: „Ko je prema nekome učinio nepravdu, bilo da je povrijedio njegovu čast ili nešto drugo, neka od njega traži halal i razračuna se prije nego što ne bude zlatnika i srebrenjaka. Tada kada ih ne bude ako on bude imao dobrih djela uzeće mu se od njih shodno količini nepravde, a ako ne bude imao dobrih djela, onda će se oduzeti od loših djela od onoga kome je učinjena nepravda u mjeri učinjene nepravde i biće dodata nepravedniku.“
Hadis govori kako će se izvršiti obračun na Sudnjem danu između nepravednika i onoga kome je učinjena nepravda, ukoliko se ne riješi na ovom svijetu, s tim da se potencira da se to treba riješiti na dunjaluku, jer će tamo cijena biti skuplja. Dobra djela će biti najvrednija jer će se njima iskupljivati od Vatre. Kome pretegnu dobra djela spašen je, zato se treba pobrinuti prvo da ne činimo nepravdu, a ko nam se desi da je učinimo da je po svaku cijenu riješimo na ovom svijetu. Bankrotiraće oni koji budu vrijeđali druge i nanosili im nepravdu, jer će im se na Sudnjem danu zbog toga oduzimati dobra djela i davati onima kojima je nepravda učinjena.
- Omer radijellahu anhu prenosi kada je bilo oslobađanje Hajbera, jedna grupa je došla govoreći: „Ova je šehid, i taj je šehid,“ sve dok nisu naišli pored jednog i rekli: „I ovaj je šehid,“ na što im je Allahov poslanik sallallahu alejhi ve sellem rekao: „Ne! Ja sam ga vidio u Vatri zbog ogrtača kojeg je utajio od ratnog plijena.“
Utajom od ratnog plijena čini se nepravda prema onima kojima on pripada. To je razlog da čak i šehid, kojem su oprošteni svi grijesi prema Allahu dželle ša’nuhu, zbog nepravde neće ući u Džennet. To nam treba biti dovoljan razlog da se klonimo činjenja nepravde drugima na bilo koji način.
Nepravda jačeg nad slabijim naziva se nasilje. Kažu da sve puca kada je najslabije, samo nepravda puca kada je najjača i kada doživi svoj vrhunac. Neka svakome budu na umu riječi Allaha dželle še’nuhu: „O robovi Moji! Ja sam samome Sebi zabranio nepravdu, i među vama sam je zabranio pa je nemojte jedni drugima činiti.“ Allah dželle ša’nuhu Stvoritelj svega zabranio je Sebi da čini nepravdu, pa ko smo mi obični smrtnici da je činimo.
[1] Kehf:33.
[2] Muslim, Sahih.